Rekorder: Kao da je prehodao od Zagreba do New Delhija...

Svakog mjeseca prehodam između 300 i 350 kilometara, u 15 mjeseci, koliko se bavim brzim hodanjem, prešao sam oko 5000 km, kaže Bruno Erent, novi hrvatski rekorder na 10.000 m.

U prijevodu, otkad trenira brzo hodanje, prešao je udaljenost jednaku onoj od Zagreba do New Delhija.

Stari rekord Valerijana Pupovca stajao je od 1970. godine, a 24-godišnji Zagrepčanin skinuo ga je za pola minute. Još od lani je rekorder na 5000 metara, iako se ovom disciplinom počeo baviti tek osam mjeseci ranije. U subotu ga je dodatno popravio.

- Dugo se ljudi u Hrvatskoj uopće nisu bavili brzim hodanjem, ali moj klub, Agram, vratio ga je na hrvatsku sportsku kartu. Ima puno mladih, nadam se da će se zadržati u ovom sportu i ojačati seniorsku konkurenciju - objasnio je Erent, koji je diplomirao na Kineziološkom fakultetu, a radi kao pripravnik za tjelesni odgoj u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi.

Brzo hodanje nije mu bilo primarni izbor. Počeo je kao trkač dugoprugaš, ali zbog ozljede lijevog stopala morao je odustati od trčanja.

- Nazvao sam trenericu i rekao da želim doći na trening, ostati u atletici, probati s brzim hodanjem pa što bude - rekao je.

Ispostavilo se da je talentiran i za ovu disciplinu, no nije bilo lako prilagoditi se pravilima sportskoga hodanja.

- U odnosu na trčanje manje se koriste kvadricepsi, a više mišići stražnje strane natkoljenice, listovi, rameni pojas. Pravila su vrlo stroga. Jedno stopalo uvijek mora biti na tlu, a prednja noga ispružena u prvoj fazi koraka. Za svaku pogrešku dobiva se crveni karton, a tri kartona su diskvalifikacija - kaže Bruno, koji i dalje uči nove tehničke detalje.

- Sad radim na fleksibilnosti gležnja jer se tako lakše odgurnuti prema naprijed, može se produljiti korak za tri-četiri centimetra.

Unatoč zahtjevnoj tehnici, dok hoda, stigne razmišljati i o drugim stvarima.

- Stalno smišljam recepte, posebno volim raditi umake, a u posljednje vrijeme i bifteke. Kuhanje mi je druga strast - otkrio je Erent.

Ali brzo hodanje toliko mu je već ušlo u krv da ga sve češće koristi i u šetnjama.

- Kažu mi prijatelji: ‘Daj se malo smiri, previše hodaš kukovima’. I kad prelazim cestu, radije ću je brzo prehodati nego pretrčati. Ušlo mi je u biomehaniku.

I djevojci je pokazao kakav adrenalin nosi ovaj sport.

- Uhvatio sam je za kukove, napravili smo nekoliko koraka da osjeti tu brzinu. Rekla mi je: ‘Bruno, pa mi letimo’ - nasmijao se Erent.