Nitko im ne želi raditi, 
a nude plaće i do šest tisuća kuna...

Živi se kod roditelja, čeka se kakav sezonski posao u turizmu, čeka se da se proda komad zemljišta i da se sjedi u kafiću, zgroženo govori Goran Prgin iz šibenske NCP grupe.

Prošlogodišnja potraga za 50­-ak zavarivača, cijevara, brodomontera, strojara, električara, stolara i radnika sličnih zanimanja za njega je bila pravo mučenje. Nudio je plaću između pet i šest tisuća kuna, plus nagrade i bonusi. A tek su se rijetki zainteresirali.

Kroz iste tegobe prolazi sad i splitski Brodosplit. Treba im 2598 radnika u 14 metalskih struka. U dva dana otvorenih vrata na razgovor je došlo 340 ljudi.

- Odmah nam treba gotovo tisuću radnika - rekli su u Brodosplitu.

Ne ide. Pored toliko nezaposlenih.

"Brojka na burzi nije realna"

- Ta brojka na burzi nije realna jer pitanje je tko od svih tih ljudi uopće želi raditi - govori nam Prgin, koji je tek nakon oštrih kritika u javnosti uspio naći radnike.

Problem je uočio i Željko Burić, gradonačelnik Šibenika.

- Industrijska zona Podi trenutno traži 30-­ak stručno osposobljenih ljudi i mi ne možemo zatvoriti ta radna mjesta - rekao je nedavno.

Slavonija se bori s nedovoljnim brojem radnih mjesta

S druge strane, Slavonija se bori s nedovoljnim brojem radnih mjesta. Oglasi se popunjavaju za dan ili dva. Oni koji se ne snađu spas nalaze na Jadranu.

Tako goste u hotelskom kompleksu Solaris kraj Šibenika poslužuju Slavonci, a i zavaruju čelične konstrukcije u halama šibenskog ZM Vikoma.

- U Slavoniji se cijeli razredi upisuju u tehnička zanimanja. Pa kad neće naši, neka dođu radnici otamo -­ zaključuje Prgin. Slavonci rade i u graditeljstvu, a posljednjih se godina javljaju i na sezonske poslove u poljoprivredi.

- Nismo zabilježili slučajeve da pojedine tvrtke nisu mogle osigurati radnike - kažu nam u slavonskobrodskom Upravnom odjelu za gospodarstvo.

U Zagorju nedostaje kuhara i konobara

No u Zagorju, posebno u manjim mjestima, nedostaje kuhara i konobara.

- Jednima je plaća premala jer su u sezoni radili na moru. Mi na kontinentu ne možemo im toliko dati. Drugima je problem prijevoz - ­govori nam ugostitelj Josip Kunštek, koji traži konobara za rad na neodređeno. Uvjeti: trogodišnja srednja škola i vozačka dozvola.

Sa Zavoda mu pošalju pokojeg radnika.

- Oni odbiju posao i HZZ­-u jave da ništa od posla. Trebali bi brisati sve koji odbiju posao. Mene kasnije nitko ne pita jesam li čovjeka zaposlio -­ kaže Kunštek i napominje kako je, kad su u pitanju poslodavci, najgore malima.

- Nama se porezni dugovi ne opraštaju. Bitno je kad sam i koliko platio, a nitko ne pita kakvog sam radnika dobio.Imao sam konobara koji su mi uredno uzimali po 1000 kuna mjesečno, ali to nikog ne zanima -­ požalio nam se.

Kad je u pitanju ovaj problem, Zavod je napravio istraživanje. Da teško nalaze radnike, potvrdilo je 1156 poslodavaca. Više od četvrtine bilo ih je iz Istre.

"U birou su nam rekli kako imaju pet kvalificiranih ljudi za nas"

- Posljednji slučaj potraživanja montažera završio je neslavno. U birou su nam rekli kako imaju pet kvalificiranih ljudi za nas. No dvojica od njih samo su poslala životopis, a trojica se uopće nisu pojavila na razgovoru. Drugi je problem satnica. Neki radnici jednostavno ne žele raditi ispod svoje cijene jer smatraju da su najbolji u svome poslu. Tako nam već na startnom razgovoru pokušavaju diktirati “svoju cijenu”, a ako ne pristanemo na nju, jednostavno kažu da neće raditi. Imali smo i situaciju kad je naš vodoinstalater, nezadovoljan satnicom, montirao tuš kabinu 12 sati, a znali smo da su mu dosta četiri sata. Naravno da nam to nije bilo isplativo. Dali smo mu otkaz ­- ispričao nam je vlasnik pulske građevinske tvrtke. Anonimno. Ne želi se zamjeriti budućim radnicima.

Karlovčanina Vladimira Mirića (50) su ismijali. Nakon što je izgubio posao, iskoristio je poticaj HZZ-­a i otvorio obrt Vrtko za uređenje i održavanje zelenih površina. Baš je planirao krenuti i zaposliti radnike. Opet - nije išlo.

"Na burzi su me ismijali"

- Dobio sam ponudu za veliki posao, uređenje hotelskog kompleksa i autokampa. Na Zavodu sam tražio nekoliko djelatnika koji su osposobljeni za rukovanje motornim pilama i trimerima, za povremeni rad. Naišao sam na ismijavanje, uz komentare ‘tko bi prihvatio povremeni posao’ ­- govori Vladimir. To ga je šokiralo. Zna koliko je ljudi bez novca.

- No na burzi su me ismijali. I ‘izvozali’. Slali su me u jedan ured, drugi, treći... Na kraju od toga ništa nije bilo. Odustao sam. Odbio sam izvrsnu poslovnu ponudu na kojoj bi radnici zaradili po 5000-6000 kuna u samo deset dana -­ ogorčeno zaključuje Vladimir.

Skoro je zatvorio radionicu

Bjelovarski postolar i ključar Ante Marušić (50) prije nekoliko godina bezuspješno je tražio radnika. Skoro je zatvorio svoju radionicu. No kako stariji, 25-godišnji sin nakon srednje škole nigdje nije mogao dobiti posao, ipak je na nagovor oca nastavio posao.

Ako mu se rodi sin, i njega će, kaže, nagovoriti da krene djedovim stopama.

Ante je na kraju i za mlađeg sina (21) otvorio još jednu radionicu.

- Sad nam nije žao što smo poslušali oca. Imamo samo jednog šefa nad “glavom”, ali kako ga poznajemo od djetinjstva, s njim uz pomoć majke lako izađemo na kraj - zaključuju mladići te dodaju kako se od zanata može solidno živjeti. Nakon što ih nauči svim tajnama posla, Ante odlazi u mirovinu.

'Zbog poreza plaće su manje nego u inozemstvu'

I opatijski Milenij hoteli teško pronalaze kuhare, konobare i slastičare. Priznaju kako su razlog tome male plaće.

- Razlog tome je potpuno neravnopravan položaj hrvatskih poslodavaca u usporedbi s poslodavcima u zapadnoeuropskim zemljama budući da mi za doprinose izdvajamo 70 do 80 posto na dohodak. Domaće tvrtke zbog toga ne mogu ponuditi bolje uvjete - govore nam u opatijskim hotelima.

Na burzi 329.889 nezaposlenih

Na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u ponedjeljak je bilo prijavljeno 329.889 nezaposlenih. Dok većina tih ljudi neumorno traži način da prehrani sebe i obitelj, mnogo je, nažalost, i onih koji odbijaju čak i razgovor za posao.

Svjedoče tome priče naših sugovornika, vlasnika većih i manjih tvrtki ili obrta. Neki od njih, doduše, izbjegavaju temu uvjeta rada, kriju informacije o plaćama koje su, očito, izrazito niske. Drugi, pak, otvoreno govore o tome kako im se na razgovoru za posao, za koji nude i do 6000 kuna na mjesec, nije pojavio baš nitko. Ima i onih koji se ne žele zamjeriti potencijalnim radnicima pa nam tek anonimno svjedoče o ovom problemu - o ljudima koji radije biraju život pred televizorom s naknadom s burze umjesto rada i iskustva za bolje sutra.