Kada zamišljamo ljubav, većina nas zamišlja večere uz svijeće, vino i ruže. Zašto je onda Khalil Gibran ovako opisao ljubav?

“Kad vas ljubav pozove, krenite za njom,

Premda su staze njezine tegobne i strme.

A kad vas krila njezina obgrle, prepustite joj se,

Premda vas mač, skriven među perima njezinim, može povrijediti.

A kad vam progovori, vjerujte joj,

Premda vam glas njezin može uništiti snove, k’o što sjeverac opustoši vrtove.“

Na prvi pogled djeluje kao da je sve shvatio pogrešno. Naposljetku, mi razmišljamo o ljubavi kao o preplavljujućem pozitivnom iskustvu, nečemu što nam se događa, a ne kao nešto što je potrebno ostvariti.

Gibran je jednostavno razumio razliku između ljubavi i požude. Požuda je ono o čemu govore romantične priče i bajke. To je intenzivna, preplavljujuća, sveprožimajuća žudnja, nesposobnost da razmišljamo o svemu drugome osim kako da zadobijemo srce (i tijelo) objekta svoje požude.

Požuda je seksualni odgovor. Radi se o našoj potrebi da se razmnožavamo i iako se požuda povezuje sa onim što vidimo,  mi smo ‘u požudi’ i zapravo reagiramo na miris, a ne na pogled. Mi žudimo za osobom koju naša osjetila prepoznaju (obično bez naše svijesti o tome) kao osobu koja posjeduje imunološki sustav koji se maksimalno razlikuje od našeg. Ako začnemo dijete, miris nam govori kako ćemo dobiti najzdravije dijete otporno na bolesti.

U isto vrijeme zbog nje gledamo kroz mane i nesavršenosti. Kada smo u požudi, drugu osobu vidimo kao savršenu.

Požuda je manje više trenutačni odgovor. „Pogledi su im se sreli, a osjećaj je bio nevjerojatan“ opisuje požudu, a ne ljubav. To je primitivan tjelesni odgovor kojemu je cilj osigurati preživljavanje našeg DNA. Udara o naša osjetila i stimulira proizvodnju istih kemijskih spojeva – osobito dopamina – koji su prisutni i kada smo ovisni o narkoticima. Međutim, tužno je to što je ovo preplavljujuće iskustvo samo privremeno. Imamo nekoliko tjedana, a ako smo sretni nekoliko mjeseci prije nego što ispadnemo ‘iz požude’.

Ljubav, pravu ljubav prema drugoj osobi najbolje je definirao psihijatar i spisatelj Scott Peck. On ljubav opisuje kao želju da se posvetimo, neovisno o tome koliko će nas koštati, brizi oko rasta i razvoja druge osobe. Voljeti nekoga znači previdjeti vlastite potrebe i zadovoljstva kako bi voljena osoba mogla istražiti svoj potencijal i biti ono najbolje što može biti.

Kod ljubavi se ne radi o našoj potrebi za razmnožavanjem. Kada uistinu volimo nekoga naš primarni fokus je na njemu, a ne na nama. Naravno, druga osoba to neće doživjeti na pozitivan način ako prvo ne volimo sebe.

Ako samo tvrdimo kako volimo nekoga jer se nadamo da ćemo tako ispuniti vlastiti bezdan, drugi će se početi gušiti i zamjerati nam. Ljubav nije izravnavanje dugova. Ljubav ne očekuje ništa zauzvrat. Kako je Gibran rekao „Ljubav ne posjeduje niti se može posjedovati. Ljubav je dovoljna ljubavi.”

Trudit ćemo se što više možemo kako bi razumjeli drugu osobu i kako joj pomoći da bude najbolja što može biti. To zahtijeva strpljenje, vrijeme i mnogo truda jer vrlo često druga osoba niti ne zna potencijal onoga što bi mogla postati.

Na ovome mjestu patnja dodiruje ljubav. Potreban je nevjerojatan napor kako bi prihvatili, a onda i počeli razumijevati drugu osobu.

Roditelji moraju doživjeti trenutak kada će njihovo slatko, nedoljivo malo dijete postati adolescent, a onda mlada odrasla osoba. Da bi im pomogli da ispune svoj potencijal, roditelji svoju ljubav pokazuju kroz odricanje osjećaja kako su potrebni i potiču svoje dijete da se pobrine za sebe jer je to jedini način na koji ono može postati neovisno. Ljubav boli jer postoje situacije kada se moramo odreći onoga što najviše volimo.

Ljubav boli jer kada uistinu volimo, moramo to činiti iskreno. Bez tajni, izbjegavanja, samozavaravanja ili skrivenih motiva. Kada uistinu volimo, ono što otkrijemo u drugoj osobi neminovno će zahtijevati da se suočimo sa vlastitim uvjerenjima i željama. Voljeti drugu osobu znači kako će obje osobe rasti i mijenjati se, a svaka promjena, čak i ona pozitivna – boli.

Da li je ljubav vrijedna sve te boli?

Da. Voljeti znači živjeti život i imati svrhu koja ga čini vrijednim življenja. Još jednom Gibran je vrlo elokventno rekao što se događa kada uistinu volimo drugu osobu:

„I nemojte misliti da možete usmjeriti puteve ljubavi,

jer ljubav, ako joj se učinite vrijednima, usmjerit će vaše puteve.

Ljubav nema drugih želja, nego da se ispuni.

Ali, ako volite, a morate još i željeti, neka vam ovo budu želje:

Da se istopite i budete kao potok razigrani što pjeva poj noći.

Da spoznate bol prevelike nježnosti. Da vas rani vlastito poimanje ljubavi;

I da krvarite drage volje i radosno.

Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim

i uputite zahvalnicu za još jedan dan ljubavi;

Da počinete u poslijepodnevnom satu i razmišljate o ljubavnom zanosu;

Da se na večer vratite kući sa zahvalnošću,

A potom da usnete s molitvom za voljenog u srcu i pjesmom slavljeničkom na usnama.“

Izvor: Blair, L. (2016). Why Does Love Hurt? You Asked Google – Here Is The Answer.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Imam još mnogo uloga koje rado preuzimam i puno stvari u kojima uživam u privatnoj sferi, a Žarooljica je mjesto na kojem se dodiruju moja ljubav prema psihoterapiji, čitanju i pisanju. Ako vas je neki članak potaknuo na razmišljanje, slobodno mi se javite ili na Fejsu pratite nove objave.