Upravo na taj način volim mnoge stvari u životu staviti u perspektivu što doslovno znači da uvijek nastojiš biti jedan jedini i najvažniji kapetan svog vlastitog broda i jedini smjer u kojem se krećeš je onaj gdje želiš biti. Od veoma jednostavnih i banalnih stvari poput doručka po svom guštu (dobro jutro, Burger King!) do onih velikih, poput raznih vrsta međuljudskih odnosa i odluka po pitanju profesionalne budućnosti.

Vratimo se natrag jedno mjesec dana, na trenutak kad smo kolega/frend i ja stigli u Zagreb zbog postprodukcije zadnjih epizoda Bontona (bila sam presretna što sam opet tu nakon mjeseci snimanja u malenom, ali divnom Skradinu). Za početak me blago šokiralo kad sam shvatila da je naša privremena adresa tako prokleto daleko od centra grada. I kad kažem daleko, stvarno ne pretjerujem – doslovno sam bila bliže Samoboru.

Stan neću ni spominjati.

Naravno, neki od vas će odmah skočiti i reći da se preseravam i da sam totalno razmažena jer spadam u onu kategoriju ljudi koji obožavaju blizinu centra grada, ali kad konkretno pričamo o Zagrebu – takva sam, volim ga i nimalo me nije sram to priznati. Dolazak u grad nakon dugo vremena, usred zime i svih vremenskih užasa koje ona povlači za sobom, s hrpom posla za vratom (i još većom količinom nervoze i stresa na leđima) i ne mogavši tek tako pronaći mirno i opušteno mjesto za odmor uz kavicu dok sam paralelno živjela u stanu s nula privatnosti i nikakvih uvjeta za normalno sušenje odjeće (!!!) u jednom trenutku je postalo puno previše za mene.

PLOT TWIST!

Za vrijeme jednog posebno dosadnog poslijepodneva, otvorila sam Airbnb i počela ubijati vrijeme sastavljanjem liste želja za mjesta u kojima sam se u tom trenutku htjela naći. Firenca, Venecija, Pariz, Ljubljana…i nekako je sve završilo upisivanjem Zagreba u tražilicu. Trebalo mi je par minuta da rezerviram mali i preslatki apartman u samom centru grada na 4 dana.

Odjednom mi se vratila inspiracija za pisanje, zapravo je moj najdraži siječanjski post bio napisan upravo u tom preslatkom stančiću, a ja sam se ponovno počela osjećati kao ja. Vidjela sam se s najdražim prijateljima i kolegama, uživala u dragim restoranima, provela divan vikend sa sestrom i kad je došlo vrijeme za povratak natrag, odjednom više nije bilo problema.

Ako se probudite s onim osjećajem 'danas-je-najgori-dan-na-svijetu', poduzmite apsolutno sve što je u vašoj moći da prodrmate stvari. Plot twist, dragi moji. Vi ste ti koji drže sve konce vašeg života, vaših odluka, osjećaja i generalnog odnosa prema svemu što se nađe pred vama – ne donosite odluke koje će vas iznova činiti nesretnima i jadnima.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Ja sam Matea Šarić, autorica bloga Smile, Snap, Sparkle, fotografkinja, a diplomirala sam i režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Osim na blogu, pratiti me možete na Facebooku i Instagramu.