Gabi i Arsen: Brak umjetnika koji je urodio evergreenima

Arsen Dedić i Gabi Novak ove godine imaju dva velika razloga za slavlje. Poznaju se točno 55 godina, a ove godine proslavit će i 40. godišnjicu braka. Jedan su od najskladnijih parova na hrvatskoj estradi i očito da je, kako Arsen voli reći, osim ljubavi, važnu ulogu odigralo i njihovo prijateljstvo, ali i zajednički posao.

- Gabi i ja smo se upoznali 1958. godine, ispred bivšeg televizijskog studija na uglu zagrebačke Šubićeve i Zvonimirove ulice, u kojem je sada Češki dom. Ja sam tada bio tek estradni početnik, a Gabi je pjevala s glazbenicima kao što je bio Louis Armstrong - ni manje ni više. I tako je naše poznanstvo polako preraslo u prijateljstvo.

'Gabi mi je oduvijek bila namijenjena'

Nakon što smo oboje ostali sami i rastavljeni od prijašnjih partnera, postali smo ljubavnici, pa zatim roditelji našeg Matije, a mjesec dana nakon njegova rođenja i supružnici. Između nas nikada se nije dogodio nekakav ‘grom’, sve se polako odvijalo. Mislim da mi je Gabi jednostavno bila ‘namrijeta’ - prepričao je jednom prilikom Arsen pjesničkim riječima njihovo poznanstvo i vezu, a zatim i brak.

No to je tek kraća verzija priče o dvoje glazbenika koji su svojim radom promijenili sliku hrvatske glazbene scene još ‘60-ih godina prošlog stoljeća.

Arsen Dedić rođen je u Šibeniku 28. srpnja 1938. godine. Njegov otac svirao je u limenoj glazbi, pa mu se u orkestru pridružio i Arsen svirajući jutarnje budnice, zatim ponekad na sprovodima, ali i u operetama. Već tada je počeo pisati pjesme za koje je dobivao mnoge pohvale od pjesnika Zlatka Tomičića.

Odrastanje u Berlinu i povratak na Hvar

Iz tih siromašnih vremena pamti još i jedan radio marke Kosmaj, koji mu je ‘46. ili ‘47. poklonio ujak Joso, koji je završio Prvu proletersku, pa je mogao priuštiti obitelji takav luksuz. Uz radio slušao je domaće stanice, ali i Italiju, čiji su ga kantautori poput Domenica Modugna inspirirali. A onda se 1957. godine preselio u Zagreb. Već iduće godine upoznao je Gabi Novak, ali su isprva dugo godina bili samo prijatelji. Naime, i on i ona već su imali supružnike.

Gabi Novak, godinu dana starija od Arsena, rođena je 8. srpnja 1936. godine. Otac Đuro Novak, koji je kao inženjer radio u Berlinu, bio je rođeni Hvaranin i upoznao je njemačku turistkinju Elizabeth Reiman jednog ljeta na svom otoku. Zaljubili su se, vjenčali i nekoliko godina živjeli u Berlinu, gdje im se rodila Gabi. U tom gradu Gabi je provela i najranije djetinjstvo. Obitelj se uoči 2. svjetskog rata vratila najprije u Split, a potom u Hvar, gdje je, kako je sama jednom rekla, počela učiti prve bodulske riječi s njemačkim akcentom. Tamo je krenula i u školu. A onda je 1945. godine poginuo otac, pa se Gabi, čim je završila osnovnu školu, s majkom preselila u Zagreb. Budući da je bila nadarena za crtanje, upisala je grafički smjer u Školi za primijenjenu umjetnost i nakon toga se, kao grafičarka najprije zaposlila u novinskoj kući Vjesnik, a zatim kao animator u studiju animiranih filmova u Zagrebu. Iako je u slobodno vrijeme pjevala i plesala u KUD-u “Joža Vlahović”, zapravo će je posao animatora na mala vrata uvesti u poziv kojem će ostati vjerna do današnjih dana.

Jedini potomak Antuna Gustava Matoša

Naime, Nikola Kostelac, jedan od začetnika Zagrebačke škole crtanog filma, predložio joj je da posudi glas djevojčici u animiranom filmu “Benko Kamenko” a Gabi je u tom filmu i zapjevala. Njezin specifičan glas prvi je zamijetio slovenski glazbenik Bojan Adamič, voditelj ljubljanskog Big Banda. Pozvao je Gabi da se pridruži njegovu orkestru, a prvi put nastupila je s njima u Ljubljani 8. travnja 1958. godine s pjesmama “Tea for two”, “Moonlight in Vermont” i “Que sera sera”. Iste godine redatelj Nikola Tanhofer i scenarist Zvonimir Berković snimili su kultni hrvatski film “H8’”. Angažirali su Gabi da u njemu otpjeva pjesmu “Sretan put” Ljube Kuntarića, koja će postati evergreen. Te godine već je bilo sasvim jasno da je Gabi Novak nova zvijezda hrvatske estrade. Potvrdila je to i nastupom na Zagrebačkom festivalu iste godine. Nakon nastupa s orkestrom Bojana Adamiča dobila je ponudu da na Zagrebfestu otpjeva pjesmu “Ljubav ili šala”, kojom je, zahvaljujući svom glasu, osvojila publiku.

Iste te godine upoznala se i s budućim suprugom Arsenom Dedićem. U to vrijeme oboje su već bili u braku. Arsenova prva supruga bila je Vesna Matoš, danas Suligoj, nećakinja pjesnika i novelista Antuna Gustava Matoša. Iz tog braka imaju kćer Sandru, koja je sve donedavno, kad je rodila kćerkicu Emu, bila posljednji potomak iz loze ovog velikog hrvatskog pisca. 

Arsenu je kum na svadbi bio tadašnji Gabin šogor

Zanimljivo je da je Arsenov kum na tom vjenčanju bio danas pokojni skladatelj Nikica Kalogjera, brat Stipice Kalogjere, koji je u to vrijeme bio drugi suprug glazbenice Gabi Novak. Njezin prvi suprug bio je Bogdan Debenjak.

Arsen je u Zagrebu najprije upisao Pravni fakultet nadajući se da će diplomirati i steći zvanje koje će mu osigurati stabilan život i prihode, no uskoro je iz njega progovorila umjetnička duša koja je bila sklonija poeziji i glazbi. Pravni fakultet nikad nije završio, ali je završio Glazbenu akademiju na Odsjeku za flautu 1964. godine.

Tih ‘60-ih Gabi se udala za poznatog kompozitora Stipicu Kalogjeru. Bilo je to vrijeme kad je još tražila vlastiti stil pjevanja i uglavnom snimala ploče za tadašnji Jugoton. Interpretirala je strane izvođače, a onda udajom za Kalogjeru počela je pjevati pjesme koje joj je on skladao. Sredinom ‘60-ih Gabi je pokušala i na stranom tržištu. Kao i Tereza Kesovija, tako je i Gabi dobila poziv iz diksografske kuće Barcley, pa je spakirala kovčege i uputila se u inozemstvo. Ali kad je došla u ruke tamošnjih menadžera, ubrzo se razočarala. Tražili su od nje da postane netko drugi – da smršavi, promijeni boju kose i stil pjevanja. Kako je doputovala, tako se i vratila natrag u Hrvatsku jer je željela ostati svoja. Naime, Gabi Novak oduvijek je sama birala pjesme koje su joj se svidjele i koje je željela pjevati i tu nikad nije bila spremna na kompromise. Stoga je imala relativno malo objavljenih pjesama, ali je svaka od njih bila veliki glazbeni uspjeh u bivšoj državi. Stoga ni razvod braka od Stipice nije nimalo štetio njezinoj kasnijoj karijeri.

Arsen je pak u to vrijeme vodio svoje životne bitke. Nakon što je napisao pjesmu “Gospodinu Isukrstu” i “Svetom Nikoli” - zaštitniku putnika i pomoraca, morao je napustiti tadašnji Radio Zagreb odakle su ga ispratili s dvije plaće i preporučili mu da se zaposli u nekim novinama. Razočaran, prestao je pisati pjesme idućih devet godina. Povukao se na selo s prijateljicom čiji je brat bio veterinar u okolici Zagreba i tamo je, kako je rekao, vozio bicikl, bavio se životinjama i provodio vrijeme u krevetu.

Nakon što se razveo od prve supruge, potkraj ‘60-ih, zbližio se ponovno s Gabi. U to vrijeme već je bio cijenjeni kantautor s nekoliko nagrada i pjesmama “Kuća pored mora” i “Moderato cantabile” koje su odredile njegov glazbeni put. Istodobno je pisao tekstove za druge izvođače, a onda je 1969. godine objavio “Čovjek kao ja”, kojim je tadašnjim šlagerima dodao dimenziju osobnosti i osvojio na tisuće štovatelja.

Kad mu već nije išlo na profesionalnom planu, na privatnom je našao potpuno smirenje i zadovoljstvo uz Gabi.

Arsenova translapatcija jetre - dramatično razdoblje za obitelj

Veza s osebujnim glazbenikom Arsenom utjecala je i na glazbeni stil Gabi Novak. Zbog raskošnoga glasa i talenta odustajanje od karijere u inozemstvu nije ugrozilo njezin glazbeni put. Zajednički život i kasnije brak dvoje doajena hrvatske glazbene scene urodio je desecima albuma i šansona uz koje su stasale mnoge generacije.

A onda im se 1973. godine rodio sin Matija, pa su se ubrzo nakon toga Arsen i Gabi vjenčali, a kum im je bio poznati talijanski glazbenik Gino Pauli. Naime, tijekom života Arsen se na brojnim putovanjima po svijetu družio s mnogim slavnim kolegama, pa je tako među prijateljima imao i Sergia Endriga, Charlesa Aznavoura i Bulata Okudžavu.

Već odmalena Matija je odrastao uz zvuke očeva klavira i nije mu preostalo ništa drugo nego da i on postane glazbenik. Prvi instrument koji je dobio za četvrti rođendan bili su bubnjevi, koje mu je otac donio s jednog od svojih brojnih putovanja po inozemstvu. Bez omiljene igračke ostao je jedne večeri kad se po tko zna koji put u njihovu domu okupilo veliko društvo. Ponestalo je stolica i jedan od gostiju sjeo je na Matijin bubanj i naravno - slomio ga.

Zato se Matija morao ostaviti bubnjeva i sjesti za očev klavir. Kako je rekla i njegova majka, Matiji nije bilo nimalo lako krenuti istim putem. No ubrzo je pokazao svoju osobnost. Umjesto da ostane u Hrvatskoj, gdje su ga umjesto imenom najčešće zvali “Arsenov i Gabin mali”, Matija je nakon završene srednje škole upisao klavir na Akademiji u Grazu - smjer jazz. I vratio se nekoliko godina kasnije kao velika zvijezda.

Upravo je on došao na ideju da se Gabi vrati korijenima i nagovorio je da ponovno zapjeva jazz, što je 2003. godine rezultiralo albumom “Pjesma je moj život”. Baš u vrijeme kad je s Matijom pripremala album, Gabinu bračnu idilu pomutila je Arsenova bolest i presađivanje jetre 2004. godine u Padovi. I ovaj put uz njega su bili supruga i sin koji su mu tijekom njegova boravka u bolnici čak 11 puta odlazili u posjet. No Arsen nikad nije sumnjao da ga više neće biti. Dapače, nakon operacije počeo je novi život iako, kako je ironično rekao, nikad nije težio za novim životom.

- Imam iza sebe 65 ispunjenih godina, a život me nosio od ove pretrpane sobe u kojoj se taložilo sve što sam radio, u kojoj smo imali požar u kojem je izgorjela cijela biblioteka i Stainway pijanino, pa do cijelog svijeta, čak i do Rumunjske u kojoj sam bio jedan dan i to bez pasoša. Ne treba tajiti da je takav radikalni zahvat u mojem organizmu izazvao brojne promjene, a konačno imam i novi element u sebi. Stanje mi je stabilno, a krvna slika kao u mladića, što baš nije prirodno jer nisam živio kao uzoran mladić - opisao je jednom slikovito prijašnji život. 

Romantičnih iznenađenja nikada nije nedostajalo

No Arsen je imao za koga živjeti. Osim za Gabi, koja je kao požrtvovna supruga i majka zapostavila vlastitu karijeru da bi bila Arsenova, a kasnije i Matijina potpora, Dedić je od 2002. godine počeo živjeti za unučicu Lu. Bila je to, kako je sam jednom priznao, nakon njegove majke, kćeri Sandre i supruge Gabi, četvrta žena kojoj je pisao pjesme.

A da je Arsen oduvijek bio nježan i pažljiv suprug i otac, posvjedočila je Gabi Novak.

- Kao i u svakom braku, tako je i u našem bilo situacija kad se o nekim stvarima raspravljalo. Važno je da nikad nismo prelazili granicu uljudnog ponašanja i nikad se nije dovodilo u pitanje međusobno poštovanje. Naravno da je važno znati i kad treba popustiti. Osim toga, naš zajednički život obilježila su brojna druženja i putovanja. Naš dom uvijek je bio pun prijatelja među kojima su mnogi bili glazbenici, pa se pričalo, sviralo i pjevalo do dugo u noć. Sjećam se kako me iznenadio za moj 50. rođendan kad je došao kući i samo kratko rekao: ‘Hajde, spremajte se ti i Matija, idemo na put!’ Sjeli smo u automobil i on je umjesto prema Šibeniku krenuo prema Veneciji, a zatim Toscani, gdje smo proveli nekoliko nezaboravnih dana, a tek onda se brodom iz Ancone vratili u Hrvatsku i nastavili godišnji odmor. Eto, takvih je iznenađenja i radosnih trenutaka bilo mnogo - ispričala je Gabi.

Do danas Arsen je objavio dvadesetak zbirki poezije, više od 25 LP-a i 15-ak CD-a, napisao je glazbu za 120 kazališnih prestava, 30-ak igranih filmova i još toliko za dokumentarne i crtane filmove te za oko 40 televizijskih drama. Za svoju poeziju nagrađen je Goranovim vijencem i Vjesnikovom nagradom Slavenski, kao i nagradom Ivo Tijardović za sveukupni umjetnički rad, a u inozemstvu je osvojio nagradu Premio Tenco u Sanremu - koju su dobili glazbenici poput Leonarda Cohena i Boba Dylana, pa nagradu Jacques Brel, zatim Premio Citta, kao i dvije Zlatne arene za filmsku glazbu.

U međuvremenu Arsen je postao i drugi put djed. Njegova kći Sandra iz prvog braka, koja se udala za glazbenika Alena Slavicu, rodila je prije godinu i pol dana kćer Emu, koja je ime dobila po Sandrinoj omiljenoj glumci Emmi Thompson. Arsen je tako dobio još jednu inspiraciju i novi razlog za život. A njegova mala Mata Hari, kako je u jednoj pjesmi nazvao unuku Lu, i dalje je središte njihova svijeta dok nema Eme. Tako i danas Gabi nerijetko sa zagrebačke tržnice Dolac vuče torbe pune namirnica i na putu kući usput svrati na kavu s prijateljicama u obližnji Bistro hotela Esplanade Zagreb, odakle žuri kući kako bi skuhala ručak. Danas je najsretnija u ulozi bake, a kad govori o svojoj unučici, rado govori:

- Iskreno, ne bih imala ništa protiv kad bi glazba zaobišla barem jednu generaciju moje obitelji. Ali već sad na pamet zna cijeli repertoar Lady GaGe, a ono zbog čega sam posebno ponosna na nju jest da Lu prekrasno crta. 

Zbog unuke Lu u kući se sluša Lady GaGa

Izgleda da je ovaj talent ipak “povukla” od bake, koja je, da nije postala pjevačica, danas vjerojatno bila ilustratorica ili slikarica.

No u obitelji Dedić talent za crtanje i grafički dizajn ima i njegova kći Sandra, koja je 2008. godine oslikala i omot za Matijin album “Matija Dedić Jazz Christmas and special guests”.