Hoće li s Todorićem ipak otići i izvori vode i njive u Slavoniji?

Čak i ako tvrtke Agrokora koje drže izvore pitke vode, ali i 39.000 hektara državnih oranica promijene vlasnika, država mora dati suglasnost ako žele zadržati koncesije. Država time kontrolira tko će i na koji način upravljati strateškim dobrima zemlje. Bilo je takvo zakonsko uporište i umirivanje iz Vlade nakon što je krenula kriza u Agrokoru i postavilo se pitanje što s izvorima koje drži Jamnica i hektarima zemlje koje drže Belje, Vupik, PIK-ovi, Agrolaguna, Mladina.

U jeku krize političke vlasti u Hrvatskoj u Saboru je ta zaštita pred značajnim olabavljenjem. Onaj tko preuzme tvrtke u procesu restrukturiranja, na njega se automatski prenose i koncesije. Agrokorove tvrtke sigurno čeka prodaja i restrukturiranje, pa se teško oteti dojmu da se ovom zakonskom izmjenom miču “suvišne komplikacije” za nove vlasnike. I ne radi se tu o tome da će stranci jeftino dobiti “našu” zemlju. Todorić je domaći, pa je s izvorima izvrdavao odredbe koncesije, plaćao manje nego što je trebao, ostao je i sad dužan za zakup zemljišta...

Nije stvar tog iracionalnog nacionalnog ponosa, ali je zvono na uzbunu da će se sve obaviti netransparentno, bez novih natječaja, uvjeta i javnog propitivanja. U ovom slučaju se ponovno vidi i koliki je teret na leđima ministra financija Zdravka Marića koji je zakon predložio. Kao bivši zaposlenik Agrokora, opet će biti izložen paljbi.

Osim toga, zakon vrlo netransparentno predviđa i dodjelu pomorskog dobra u koncesije, i to bez previše pitanja lokalne zajednice na čijem području se plaže nalaze. Koncesije i inače država drži u potpunoj tmini od javnosti. Nema točnog registra tko je i kako dobio koncesije, koliko plaća, koliko je dužan, što su mu prava i obveze. Godinama se ništa ne mijenja. Ovim zakonom koji se ekspresno gura bi se, čini se, napravio još jedan korak unazad. Zato bi vladajući trebali poslušati i glas građana i oporbe i barem obaviti još jednu javnu raspravu o promjenama koje predlažu.