Prije godinu dana Plenković se u Europskom parlamentu protivio Karamarkovu rušenju Vlade. Danas on kreće istim putem kao i njegov prethodnik, uz jednako upitne metode i neizvjestan ishod preslagivanja.
I Tomislav Karamarko je lani htio izbaciti Most iz Vlade. I Karamarko je tada tvrdio da ima većinu. I Karamarko je htio išao u preslagivanje. I Karamarko je namjeravao promovirati Zdravka Marića.
Andrej Plenković se svemu tome tada, a bilo je to prije samo 11 mjeseci, oštro usprotivio, potpisujući zajedno s kolegama europarlamentarcima iz HDZ-a pismo zastupnicima svoje stranke pozivajući ih da "u ime vjerodostojnosti" ne ruše svoju Vladu.
A danas, Andrej Plenković u ime iste te vjerodostojnosti, radi isto ono što je radio Karamarko: izbacuje Most iz Vlade, poručuje da ima većinu, samo neće reći koju, tvrdi da može nastaviti bez Mosta, te otkriva kako je spreman sve to učiniti samo zbog Zdravka Marića.
Pritom čak tvrdi da mu nije potreban supotpis predsjednika Hrvatskog sabora.
Većina nije vječna
"HDZ će ostvariti parlamentarnu većinu i nastaviti rad ove Vlade", kazao je danas Plenković, nakon što je najurio trojicu Mostovih ministara iz Vlade (a četvrti se spasio tako što je zapeo na sprovodu). A na pitanje novinara ima li većinu, premijer kaže: "Svi krupni koraci koje ova Vlada radi imali su širu podršku u Saboru".
Naravno, svatko ima većinu sve dok ju jednom ne izgubi.
Božo Petrov je jutros pomirljivo izjavio da ne želi rušiti ovu Vladu, pa stoga Plenković u ovom trenutku može mirne duše reći da njegova Vlada ima većinu. Sve do jednom...
I baš kao što je Karamarko skrivao svoje preslagivanje "kao zmija noge", uz uvijek nepredvidive matematičke sposobnosti bivšeg šefa HDZ-a, tako i Plenković ne želi otkriti koji su njegovi aduti. Pritom opet kreće ista računica: Milan Bandić, HSS koji je ionako podržao HDZ-ovu vladu, pa neki penzioneri, pa glavaševci i druga "sitna boranija".
Ali opet i nacionalne manjine.
Iste one manjine koje su prezirale povijesnog revizionista Tomislava Karamarka.
Delikatno pitanje
I iste one manjine koje nisu željele prošlog vikenda doći Plenkoviću na službenu komemoraciju u Jasenovac zbog HOS-ove ploče, ali i proustaških tendencija na koje se ova Vlada nije kritički postavila.
Hoće li manjine podržati Vladu u kojoj sjedi Stier sa svojim diskriminacijskim tendencijama, Nina Obuljen sa svojim huškanjem na predstavu Olivera Frljića, pa onda i Pavo Barišić, Milan Kujundžić i ostali?
Ni u tom pogledu Plenkovićeva garnitura nije se odmakla puno dalje od Karamarka.
Na to bi se, uglavnom, trebala svoditi Plenkovićeva računica za koju još uvijek nema potvrde je li uopće krenula od nule.
Pa ako Karamarko već nije znao brojati (odnosno prebrojavati), Plenković je pokazao da ne zna ustavni protokol za razrješenje ministara. Petrov mu poruči kako predsjednik Sabora mora supotpisati smjenu, premijer mu samovujereno odgovara da ne mora, jer je sve "pravno čisto". Samo da bi ga gotovo simultano demantiralo dvoje ustavnih pravnika.
Da, predsjednik parlamenta supotpisuje razrješenje ministra.
Zagrljaj s Karamarkom
Plenković je, dakle, bježao od Karamarka samo da bi mu ponovno uletio u zagrljaj. Vjerodostojno, kako i priliči.
No, to je samo tehnika. Puno su važniji motivi.
Ako je Karamarko išao rušiti svoju Vladu i izbacivati Most iz koalicije zbog Ine i svoje povezanosti s lobistima MOL-a, onda bi se moglo zaključiti da Plenković izbacuje Most zbog Agrokora i Ivice Todorića.
Zašto bi inače žrtvovao ministra unutarnjih poslova koji prijeti uhićenjima samo kako bi spasio ministra financija koji je Agrokorov agent u Vladi?
Žrtvovao je Plenković tri ministra, plus jednu cijelu koaliciju, plus vlastiti kredibilitet, plus opjevanu vjerodostojnost, samo kako bi spasio ministra koji je bio Karamarkova uzdanica, a koji čak nije ni član HDZ-a.
Da bi izbacio iz Vlade ministre koji su Agrokoru i Todoriću prijetili hapšenjima.
To su pitanja na koja će Plenković morati davati odgovore narednih dana. Jer, izbacio je dvojicu ključnih ministara u važnim resorima s neizvjesnom procedurom isključivanja, od kampanje za lokalne izbore napravio je plebiscit o preslagivanju, a sebe stavio na test o kojem ovisi opstanak na čelu Vlade, ali i HDZ-a.
Karamarko je izgorio prošlog proljeća. Hoće li Plenković izgoriti ovog?
