Na Općem saboru HDZ potvrđeno je da su dvojica čelnih ljudi bivši djelatnici SOA-e i policije, najpopularniji član Predsjedništva je Hasanbegović, a glavni partner optuženik i bivši komunist Milan Bandić.
Gdje je onaj famozni "umjereni" HDZ? U Bruxellesu, na Twitteru, donedavno čak i u zatvoru.
Ovo zvuči kao vic, ali ne mora biti.
Naročito u svjetlu subotnjeg Općeg sabora Hrvatske demokratske zajednice, unutarstranačkih izbora, rasporeda snaga i poruka koje su se iz Lisinskog odaslale u javnost.
Ovoga vikenda iskristalizirala se slika tog novog HDZ-a.
Prva dva čovjeka HDZ-a, predsjednik i njegov zamjenik, dolaze iz policijsko-obavještajnog miljea, što je vjerojatno nezabilježeno još od primjera Latinske Amerike, dok je najpopularniji član Predsjedništva HDZ-a postala je osoba koja negira hrvatski antifašizam i roni suze za Nezavisnom državom Hrvatskom.
S druge strane, jedini javni stranački kritičar ponašanja čelnika HDZ-a je njegov europarlamentarac iz Bruxellesa, uz skromnu podršku bivše predsjednice (pa i članice) stranke s Twittera.
A glavni koalicijski partner HDZ-a postao je čovjek koji je dvaput uhićen, jednom zbog kršenja pravila uvjetne slobode, i koji na svojoj grbači ima vrlo ozbiljne optužbe za korupciju i pogodovanje u metropoli.
I da, koji je bivši komunist. Onaj pravi, s partijskom knjižicom, članstvom u Savezu komunista, djelovanjem u lokalnim organizacijama i dugogodišnjim stažem u podizanju SDP-a.
Da nije tragično, bilo bi urnebesno smiješno.
Sto istih cvjetova
Tako danas izgleda taj novi HDZ.
Očišćen od korupcije, osim što se predsjednik stranke Tomislav Karamarko upravo vadi iz afere povezane s milijunskim honorarima koje je supruga primala direktno od mađarske naftne kompanije. Lišen blamaže, osim što je za zamjenika predsjednika izabran čovjek kojega je samo procedura privremeno spasila od presude za plagijat diplomskog rada. I posvećen radikalizmu, s obzirom da je treći čovjek stranke Zlatko Hasanbegović postao prvi otvoreni ustašonostalgičar u hrvatskoj Vladi.
"Zajedništvo je nužno u ostvarivanju svih bitnih ciljeva, ali neka cvjeta sto cvjetova demokracije", poručio je u subotu Josip Buljević, HDZ-ov ministar obrane, također jedan bivši obavještajac, dapače ravnatelj SOA-e, blizak vrhu stranke
Buljević je mislio na Vladu, jer na HDZ jednostavno nije ni mogao pomisliti. U njegovoj stranci možda cvjeta stotinu cvjetova, ali oni su samo jedne vrste, boje i mirisa. Koji se često znaju pretvoriti u zadah.
Ima, doduše, onaj još jedan cvjetić, ali on je endemska vrsta koja uspijeva samo na planetu zvanom Bruxelles.
Uglavnom, HDZ je pokazao da u njegovim redovima nema puno manevarskog prostora. Tko odbije poslušnost Karamarku, nabasat će na Brkića. Tko krene u potragu za umjerenjacima suočit će se sa činjenicom da je najviše delegatskih glasova - spontanih ili instrumentaliziranih, svejedno - povjereno Hasanbegoviću.
A tko poželi čuti neki kritički (ili samokritički) glas unutar same stranke, morat će potegnuti sve do Bruxellesa i popiti kavu s jedinim Karamarkovim oporbenjakom, Andrejem Plenkovićem.
On se drži na sigurnoj udaljenosti od ovakvog HDZ-a, zajedno s kolegom Toninom Piculom koji se sakrio na sigurnu udaljenost od Zorana Milanovića.
Jedinstvo do monolitnosti
Ovakvo jedinstvo do monolitnosti, ali ne toliko kadrovsko koliko ideološko i svjetonazorsko, u hadezeovim redovima nije viđeno nikada u povijesti. Čak ni na Tuđmanovim skupovima gdje su se svi zaklinjali u velikog vođu, ali je prostim okom bila primjetna podjela po frakcijama. I čak ni Sanaderovim sijelima gdje je bivši predsjednik promovirao moderno demokršćansko umjerenjaštvo, ali je iza fasade ipak njegovao, plijevio i zalijevao onaj radikalizam stranačke baze bez kojeg nije mogao računati na opstanak na vlasti.
S ovim HDZ-om, međutim, nema šale. Stranačke uzde uzeli su bivši ravnatelj i zamjenik SOA-e, uz asistenciju još jednog bivšeg ravnatelja, a sada ministra obrane, dok im leđa drži ministar kulture u ulozi svjetonazorskog dželata i ustaškog renovatora.
Jadni Božo Petrov mislio je da može promijeniti HDZ. Međutim, HDZ je pokazao da se ne može baš tako lako promijeniti, pa čak ni pod pritiskom glavnog koalicijskog partnera koji ga drži na vlasti.
Umjesto toga, Karamarko je ovoga vikenda poručio da će umjesto sebe i svoje stranke radije promijeniti svog glavnog koalicijskog partnera u Vladi. Umjesto Bože Petrova odlučio se za Milana Bandića.
Nikakvo čudo, zagrebački gradonačelnik pokazuje mnogo veći stupanj razumijevanja za poslovne dealove, sukobe interes, pogodovanje i slično. Taman po HDZ-ovoj mjeri.
