Da je ova vlast koristila barem djelić mentalne energije na reforme, koliko je troši na preslagivanje i preživljavanje, možda bi hrvatske obveznice bolje stajale na međunarodnom tržištu. Ali ona ne zna bolje.
U ožujku se Milijan Brkić, nesuđeni ministar branitelja, proglasio vukom koji je "slabiji od medvjeda i lava, ali ga nećemo vidjeti zarobljena kako pleše ili dresirana kako skače kroz obruč".
Ovoga vikenda Brkić je, kao jedini protivnik Tomislavu Karamarku an sjednici Predsjedništva HDZ-a, objavio da radije ide s "orlovima koji jedu mrtve".
Da bi na toj sjednici "orao pao".
Milijan Brkić ostao je osamljen na sjednici na kojoj je, kako reče probuđeni Darko Milinović, Karamarko "preuzeo stranku u svoje ruke".
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Glineni golubovi
I stoga, u toj veseloj menažeriji s vukovima, medvjedima, lavovima i orlovima, postavlja se pitanje tko će biti glineni golub.
Tomislav Karamarko kojega svi proglašavaju hodajućim mrtvacem i svi ga pokušavaju skinuti: Božo Petrov, Tihomir Orešković, Zoran Milanović (?), pa i Milijan Brkić?
Je li glineni golub Petrov kojeg se HDZ pokušava već tjednima riješiti? Je li to Orešković koji više nema povjerenje HDZ-a? Jesu li to Karamarko i Petrov koje premijer poziva na ostavku?
Ili će to na koncu biti Zoran Milanović ako ova vlast nekako, bilo kako, preživi ovu "streljanu" i pronađe način kako da izbjegne prijevremene izbore na kojima bi svi osim SDP-a krahirali?
Već i vrapci znaju, da ostanemo kod životinjskih metafora, da ova Vlada ne može više preživjeti, ali u ovoj maloj bari s puno krokodila (još jedna metafora!) svatko još uvijek očajnički traga za svojim komadićem plijena.
No, dobro, ostavimo se životinjskoj carstva. (A lisice i King Konga se još nismo ni dotakli.)
Brojanje do usijanja
Umjesto toga, konstatirajmo ovo: da je ova vlast koristila barem djelić mentalne energije na reforme, koliko je troši na preslagivanje i preživljavanje, možda bi hrvatske obveznice bolje stajale na međunarodnom tržištu.
Božo Petrov jučer se malo našalio s Tomislavom Karamarkom.
"Ako netko drugi može brojiti do 76, sva mu sreća svijeta bila!", izjavio je za N1 televiziju komentirajući najave o preslagivanju većine u parlamentu koja bi isključila Most.
I nema sumnje da će se Karamarkove moždane vijuge zagrijati do usijanja u nastojanjima da u istom potezu izbjegne izbore, spasi sebe i sruši premijera.
Kao što će se ugrijati i vijuge ostalih zastupnika i ministara, a bogami i predsjednice države.
Ali zamislimo što bi se dogodilo da se toliki napor ulaže u reforme. U oporavak gospodarstva, spašavanje zdravstva, reformu teritorijalne uprave, u zapošljavanje i - ne zaboravimo - u digitalizaciju.
Ili makar u održavanje sjednice Vlade.
Iako, budimo realni, možda je sve to previše očekivati.
Mentalni kapaciteti
Možda je stvar isključivo u tome da su mentalni kapaciteti ove vlasti, od Karamarka i Petrova, preko Brkića i Oreškovića, do Grabar Kitarović, ograničeni tek na ovo čemu sada svjedočimo.
Na floskule i parole, na afere i skandale, na sitne interese i uhljebljivanje, na intrige i podvale, na podmetanja i provale, na orlove i vukove, na drimije i crnoje. Na osobne, privatne kao i na specijalne interese.
To je očito vrhunac njihovih dostignuća.
Tome smo svjedočili još iz oporbenih dana. Milanovićevu vladu nije se rušilo idejama i programima, nego čekićima, šatorima i plinskim bocama. Špijunskim igricama. Izlistavanjem telefonskih brojeva. Prozirnim parolama i promašenim optužbama. Jeftinim domoljubljem.
Nema tu dubine, nema tu programa.
Pa ga tako nema ni sada. Zato ova vlast ne može drugačije funkcionirati nego po principu urote i podvale, rušenja i preslagivanja.
To je maksimum kapaciteta Karamarka, Petrova, Brkića, Špike, Tepeša, Bandića, Ćorića, ali i trenutni domet Oreškovića. Loši su još gori, a oni koji su bi trebali biti bolji, postali su još lošiji.
I zato zapravo ne treba žaliti što se ova vlada ne bavi reformama. Ovo famozno preslagivanje vrhunac je njezina reformskog potencijala. A sudeći po onome što smo vidjeli prvih šest mjeseci, možda je bolje da je tako. Bolje je da se ostave svih reformi jer nas samo mogu odvući još dublje u blato.
