Sedam grijeha Kolinde Grabar Kitarović u prvih godinu dana

Prije točno godinu dana Kolinda Grabar Kitarović položila je predsjedničku prisegu na Trgu svetog Marka u Zagrebu. Prvu petinu mandata završava s najgorim rejtingom od svih svojih prethodnika, što zapravo nije neočekivano s obzirom da je izbore dobila s nategnutih pedeset posto glasova, prvu godinu vladanja obilježila kontroverznim potezima, a godišnjicu dočekala potpuno nepotrebnim i politikantskim obračunom s Miloradom Pupovcem.
Nije stoga bilo teško pronaći sedam najvećih Kolindinih grijeha.

1. KRALJICA HRVATA

Kolinda ne smatra sebe predsjednicom nego kraljicom. Na to upućuju njezine izjave, njezine poruke, njezino ponašanje. I to ne samo populističko oranje i ribarenje, tepanje i ulagivanje Hrvatima, landranje po Hrvatskoj, seljenje ureda od Pule do Vukovara, već i njezino političko djelovanje.

Nekonvencionalni, dijelom i protuustavni upadi u Hrvatski sabor (jedan neuspješni, prilikom odbijanja arbitraže sa Slovenijom, drugi uspješni, prilikom potvrđivanja Vlade), zatim poruke da "nije u redu da premijer ne odgovara predsjednici", prijetnje da će sazvati sjednicu Vlade, iako na to nema pravo, sumnjivi razgovori s Božom Petrovom u četiri oka nakon kojih je lider Mosta objavio da raskida dogovor sa SDP-om i ide s HDZ-om,  pa sve do patetičnih poslanica i retoričkih provala sugeriraju da bi Kolinda željela biti Franjo Tuđman. Pa i više od toga.

Htjela bi biti ne samo kraljica svih Hrvata, već i kraljica hrvatske politike.

2. ŠEFOVANJE PREMIJERIMA

Zorana Milanovića je smjenjivala, Tihomira Oreškovića je ponižavala. Na kampanji protiv Milanovićeve vlade Kolinda se domogla vlasti, na prijetnjama da će sazivati sjednice Vlade, upozorenjima da će udarati šakom po stolu i pismima u kojima je pozivala na Milanovićevu smjenu, osvajala je naklonost birača. Pa i Karamarkovih.

Ali Kolinda se nije zaustavila na Milanoviću. Premda je posljednju polemiku s Pupovcem iskoristila za novi napad na bivšeg premijera, u proteklih par tjedana nije propustila novu priliku za ponižavanje čak i njegova nasljednika, inače svog prijatelja. 
Tako mu je bez konzultacija poslala depešu u kojoj smjenjuje Dragana Lozančića sa čela SOA-e, dovodeći ga tako pred svršen čin i prikazujući u javnosti kao običnog izvršitelja njezinih naredbi čime mu je dodatno narušila ono malo autoriteta, a prije nekoliko dana poručila mu je da će ona umjesto njega odlaziti na sjednice Europskog vijeća. 

Što bi tek bilo da je uspjela, kako se nagađalo, nametnuti svog savjetnika za mandatara Vlade. 

Šefica države želi šefovati premijerima.

3. "DRŽAVLJANSKO ZAJEDNIŠTVO"

"Svi ste vi moji!", euforično je poručila novoizabrana predsjednica u izbornoj noći. Za neke, to je bilo ohrabrenje, za mnoge je to ispala prijetnja. Koja se ostvarila novim produbljivanjem podjela u društvu: izbacivanjem Tita s Pantovčaka, privatnim umjesto službenim odlaskom u Jasenovac gdje je izbjegla spominjanje NDH, otvorenim rušenjem Milanovićeve Vlade, podupiranjem HDZ-a, podržavanjem šatoraša...

Kolinda gotovo ničime - ni naknadnom osudom povika "Za dom spremni", ni odbijanjem inicijative da se taj poziv uvrsti u oružane snage, ni suzdržanim odnosom prema postizborim konzultacijama koji je zaokružila privatnim razgovorom s Petrovom - nije uspjela kupiti naklonost one polovice birača koji su glasali protiv nje na izborima. 

Da se i ne govori o tragičnom nepoznavanju osnovnih zasada građanskog, modernog liberalnog društva, kad je u jednoj izjavi "građane" odvojila od "seljaka", a u drugoj Srbe nazvala Hrvatima. 

One koje šarmirala namjerava podvesti pod svoje. 

4. NESNOŠLJIVOST IZ VIP LOŽE

"Nesnošljvost nije počela s formiranjem nove Vlade", poručila je Kolinda u pismu Miloradu Pupovcu, "nego mnogo prije". 
Između ostalog, počelo je i u sastavu uzvanika u VIP loži na predsjedničkoj inauguraciji. Tamo nisu samo sjedili šatoraši Klemm i Glogoški koji su rušili "komunističku vlast", nisu sjedili samo Tomac i Šeparović koji na svom ridikuloznom sudištu izriču presude "državnim izdajnicima", već je tamo bila i Željka Markić kao liderica antigay pokreta, Velimir Bujanec kao voditelj desničarske tv emisije i vođa desničarskog pohoda na Vijeće za elektroničke medije, ali i Zdravko Mamić, autor rasističkog napada na ministra Jovanovića.

Sve su to, a pritom Karamarka i društvo nismo još ni dotakli, bili ili još uvijek jesu šampioni nesnošljivosti u ovom društvu. A Kolinda im je podarila počasno mjesto na svojoj inauguraciji. Slika iz lože govorila je više od tisuću riječi iz predsjedničina govora.

5. NARUŠAVANJE DIGNITETA

Odakle krenuti? Od službene biografije u kojoj je Kolinda pisala kako je "trčala proplancima dok joj je vjetar šibao rumene obraze"? Od izjave da je u stavu mirno i s rukom na srcu slušala himnu na odjavi tv programa? Možda od kartonske Kolinde na ulazu u Ured predsjednika? Od rođendana sa Zdravkom Mamićem? Od druženja s polusvijetom? Od cirkusiranja u navijačkom dresu s rukometašima?

U svom tsunamiju kojim je potopila hrvatsku politiku, društvo i građane Kitarović nije prezala od poteza koji nisu samo naštetili njezinu ugledu, onom kojeg nije još ni stekla, već su narušili ono malo digniteta koju funkcija predsjednika ima nakon oduzimanja ovlasti.

Kolinda se poistovjetila s funkcijom, na štetu same funkcije. 

6. LAKO ZA OBEĆANJA. SAD SU ZAKONI PROBLEM

Lako za obećanja, ona su tu da se krše. Primjerice, ono o preseljenju u Visoku ulicu koje je propalo navodno zbog nedovoljne sigurnosti. Što Kolindu nije smetalo kada je ured seljakala u Split, Pulu i Vukovar.

Veći je problem to što Kolinda nije vodila previše računa o zakonima, kao ni o onima koji te zakone krše. Nije ju smetalo da se druži s triput uhićenim Zdravkom Mamićem, kao i sa šatorašima koji uporno krše zakone, niti ju je smetalo da smijeni ravnatelja SOA-e "jer je izgubio njezino povjerenje", a ne zato što je eventualno kršio zakon.

Predsjedničino povjerenje postala je kategorija iznad zakona.

7. LIDERICA OD KARTONA 

Nije Grabar Kitarović jedina predsjednica koja je od prvog dana mandata najviše vodila računa o tome da se nekako dokopa drugog. I što je više govorila o drugima, o narodu, o građanima, o "državljanskom zajedništvu", to je bilo jasnije da govori samo o sebi. 
Ipak, jedna stvar Kolindi se ne može osporiti. Ona jedina u državnom vrhu - ili blizu njega - nastoji makar sličiti na lidera. Istina, to joj pored Oreškovića, Karamarka, Petrova i kompanije neće biti baš teško, ali ona svejedno ne skriva želju da, s jedne strane bude liderica konzervativne desnice, a s druge, da hrvatski građani zgađeni ovom ridikuloznom Vladom okrenu svoje napaćene poglede prema Pantovčaku i u njemu potraže utočište i nadu.

Nažalost, to što Kolinda radi nije liderstvo. Lideri su dio rješenja, a ne dio problema. Lideri ne produbljuju krizu, ne izazivaju nesigurnost, ne provociraju daljnje podjele. I nadasve, ne sramote funkciju koju obavljaju.

Nema sumnje, Kolinda će i dalje biti kraljica hrvatskih desničara. Tko zna, sutra možda i liderica HDZ-a, i to kao dr. Kolinda Grabar Kitarović. Ali u iduće četiri godine morat će pokazati da može biti predsjednica svih hrvatskih građana.

Iz ove perspektive i s ovim iskustvom, to se čini kao nemoguća misija.  

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku