Predsjednica se zauzela za Thompsona i slovenskom kolegi poručila da je "glazba tu da spaja ljude". Međutim, Thompsonova glazba je razdvajala i svađala ljude i služila kao bojni poklič radikalne desnice
Dva tjedna čekala je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović da slovenskoj strani pošalje prosvjedno pismo u vezi gužvi na graničnim prijelazima. Tek devet dana nakon toga premijer Andrej Plenković reagirao je u Bruxellesu i navodno riješio problem na granicama.
Ali zato su jučer oboje promptno reagirali u vezi zabrane Thompsonova koncerta u Mariboru.
Premijer je angažirao hrvatsku veleposlanicu u Ljubljani da istraži o čemu se radi jer on "ne vidi razlog zašto bi došlo do zabrane", a predsjednica je navodno kontaktirala slovenskog kolegu i prenijela mu svoje mišljenje da je "glazba tu da spaja ljude".
Brza reakcija bila je logična: koncert je trebao biti za dva dana.
Također, lokalni izbori su za tri dana pa je Plenkoviću bilo ključno da pred biračima pokaže brigu za glazbenog idola svoje stranačke desnice Marka Perkovića Thompsona.
Spajao je, ali koga?
No Kolindina poruka ipak je bila najupečatljivija, u skladu s poetikom svoje predizborne biografije pune cvijeća, proljeća i rumenih obraza šibanih vjetrom. "Glazba je tu da spaja ljude", reče ona i rastopi se od umilnosti.
Pitanje je samo može li se to reći i za Thompsonovu glazbu.
Ako je ona ikoga spajala, onda su to bili samozvani domoljubi, pravovjerni Hrvati, hrvatski nacionalisti, pa i šovinisti. Svakako desničari, šatoraši i stožeraši, berači kestena i drugovi sa splitske Rive.
I jasno, Peđa Grbin naslonjen na šank.
Thompsonova glazba služila je kao bojni poklič ne samo na početku Domovinskog rata, nego još više nakon Tuđmanove smrti kad je Thompson postao jedan od ikona pučističke klerikalne desnice, a njegove pjesme soundtrack u bojnom pohodu protiv ljevičarske vlasti.
Upravo zato ova poetična (patetična) poruka Kolinde Grabar Kitarović zvuči tako rogobatno, pa i komično.
Thompson nikada nije želio spajati ljude, već samo pravovjerne Hrvate-katolike u pohodu na one loše Hrvate, ljevičare, ateiste, liberale, pa naravno i - komuniste.
"Ubit ćemo komunizam!"
"Doći ćemo u Istru, Pulu, u Arenu, u krajeve gdje još ima komunizma. Ubit ćemo komunizam", urlao je Thompson 2008. godine kad su mu gradske vlasti Pule, a kasnije i pulski sudovi, zabranili nastup u Areni.
Thompson nikada nije prodavao svoju glazbu, već nudio glazbenu podlogu za radikalni nacionalizam.
Njegove arije podizale su atmosferu na nogometnim stadionima i utakmicama reprezentacije u paketu s pokličima "Za dom spremni".
Jasno, nepošteno bi bilo reći da je sva Thompsonova publika bila nacionalistička i ekstremistička, ali je zato njegova poruka, kao i poruka njegovih sponzora, donatora, političkih jataka koji su ga promovirali, bila usmjerena protiv komunista, ljevičara, ateista i naprosto loših Hrvata.
Od pokliča "Za dom spremni" na koncertima, preko pjevanja "Jasenovca i Gradiške Stare" i poziranja s Pavelićevim i ustaškim slikama, pa sve do otvorenog koketiranja s ustaškom nostalgijom, Thompson je gradio imidž koji mu je priskrbio bogatstvo i omogućio zavidnu karijeru kakvu inače ne bi mogao ni sanjati, ali mu je istodobno natovario gomilu zabrana koncerata po Europi, puno prije ovog mariborskog.
I zato je smiješno u kontekstu zabrane Thompsonova koncerta poručiti kako "glazba spaja ljude".
Ne, Thompsonova glazba je upravo dijelila i razdvajala ljude.
Šatoraška himna
Na Thompsonovu glazbu šatoraši su snimali svoje spotove i pripremali se za pohod na Banske dvore u rušenje ljevičarske, nenarodne, izdajničke i tko zna više kakve vlasti.
Sam Thompson je pozivao obožavatelje da dođu podržati šatorske prosvjednike u obračunu s protuprosvjednicima u Zagrebu, koji su na njegovoj Facebook stranici nazivani "vražjim silama" i "fašistoidnim ljevičarima", a u Domovinskom ratu su "služili agresoru".
A Đuro Glogoški je pozvao građane da dođu podržati šatoraše uz Thompsonov refren: "Neka vide da nas ima!".
Ratnička priprema
Ah, kako bi bilo lijepo da je Thompsonova glazba tada, kako reče Kolinda, "spajala ljude". A ne da se koristila kao ratnička priprema za obračun s "fašistoidnim ljevičarima".
Thompson je i u ovom mariborskom slučaju naprosto žrtva svoje reputacije, neovisno o tome jesu li zabrane ispravne i opravdane, a obrazloženja policije logična ili isforsirana.
Uostalom, upravo je na zabranama Thompson godinama gradio imidž glazbenog heroja i buntovnika, pa zašto to ne bi bilo i ovom prilikom.
A premijer i predsjednica učinit će sve što je u njihovoj moći. Thompson je uvijek spajao ljude, naročito one iz HDZ-a.
