U tjedan dana Plenković je prekinuo aferu na Zlatnom ratu, rješavajući unutarstranački rat državnim sredstvima i izričući stranačku sankciju. Da je makar tako rezolutan bio oko ploče u Jasenovcu ili smjene ministara...
I tako, afera sa Zlatnim ratom uz višestruko utvrđeno kršenje zakona postala je unutarstranačka stvar HDZ-a.
Što i nije neko čudo: HDZ se od pamtivijeka poistovjećivao s hrvatskom državom.
Afera u kojoj je premijer na stranačkom sastanku dao nalog državnom ministarstvu da istraži malverzacija stranačkih ljudi oko natječaja za koncesiju za javno dobro završio je (privremeno) micanjem župana Zlatka Ževrnje s liste kandidata HDZ-a na lokalnim izborima.
To je bila njegova kazna.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Jer, naravno, u ovome trenutku najbitnije je bilo spasiti ugled HDZ-a pred lokalne izbore. I osnažiti premijera pred stranačkom oporbom. Zlatni rat je tu samo nuspojava.
Sitnice koje život znače
O kršenju zakona, natječajima, zlouporabi javne dužnosti i ostalim sitnicama raspravljat će se kasnije. Ili se uopće neće raspravljati.
U redu, natječaj za Zlatni rat možda je bio namješten za HDZ-ove firme bez zaposlenih, nakon čega se pretvorio u unutarstranački rat premijera s njegovim protivnicima i eksponentima Karamarkove i Brkićeve struje.
Ali sada to nije bio samo stranački dernek. Ovdje se radilo o javnom natječaju, o poziciji župana, o premijerskim ovlastima , Vladi, zakonima i njihovu kršenju. To je državni, a ne stranački problem.
I opet je sve krenulo od Vladimira Šeksa.
Upravo je on na stranačkom sastanku iznio ideju da se provede nadzor nad izdavanjem koncesije sumnjivoj tvrtki za Zlatni rat. Pa je premijer dao nalog ministru prometa da to provede, nakon čega je natječaj poništen zbog "utvrđenog višestrukog kršenja zakona".
A onda je premijer pozvao župana u Vladu da mu očita bukvicu i priopći mu stranačku sankciju.
Javno, a stranačko
Tako sada imamo situaciju da se javni natječaj koristio za HDZ-ove muljaže, pa se HDZ-ov rat poveo preko državnih tijela, da bi sada kršenje zakona završilo HDZ-ovim unutarnjim kaznama.
Ževrnja nije izložen kaznenom progonu (barem zasad), istrazi Uskoka, kaznenim prijavama. Ministar Vlaho Orepić sada ne prijeti hapšenjima kao u slučaju Agrokora, građanin Božo Petrov sada ne podnosi kaznene prijave protiv župana zbog kršenja zakona. Premijer ne saziva Dinka Cvitana u Vladu kako bi mu dao instrukcije koga i kako treba procesuirati.
Ne, HDZ je odlučio to zadržati u svom bunjištu.
Ževrnja je kažnjen tako što neće biti kandidat za župana. Nije čak ni izbačen iz stranke. A kamoli podvrgnut istrazi zbog kršenja zakona.
Pojeo vuk magare. Barem zasad. Barem dok ne prođu izbori.
Ovaj slučaj još jednom je pokazao kako HDZ poistovjećuje ili razdvaja stranačku i državnu razinu kako mu to odgovara.
Stranka te tuži, stranka ti sudi
Afera je krenula od HDZ-a i njegovih ljudi, odvijala se preko javnih natječaja i Splitsko-dalmatinske županije, počela se rješavati u HDZ-u, ali instrumentima državnih institucija i ministarstava, a utvrđeno kršenje zakona zatvorila se stranačkom smjenom Ževrnje.
Stranka te tuži, stranka ti sudi.
Neki će reći da je Andrej Plenković bio jako hrabar kad se obračunao sa Ževrnjom, utjecajnim stranačkim kadrom i neprikosnovenim županom. Ali ništa od toga ne bi bilo da se premijer nije osjetio ugroženim u ulozi predsjednika stranke, kao i da nije osjetio da mu ovakva afera nikako ne odgovara uoči lokalnih izbora.
Da nije bilo lokalni izbora zbog kojih premijer nije imao izbora, tko zna kako bi se - i bi li se uopće - riješio ovaj slučaj Zlatnog rata.
Punom parom naprijed
Plenković je u ovom slučaju potegnuo sva moguća oružja, od Vladimira Šeksa do Ministarstva prometa, u nekoliko dana riješio je sporni natječaj, odbacio župana, pronašao novog kandidata i ugasio požar.
Da se barem tako energično postavio u vezi spomen ploče u Jasenovcu, možda bi u nedjelju imao samo jednu komemoraciju. I da se barem tako principijelno postavio oko Pave Barišića ili Zdravka Marića, ne bi mu sada nad glavom visio raspad koalicije.
Sve Plenković može, samo kad hoće.
I kad je zbilja "jako ljut", kao što je to navodno bio kad je čuo za aferu sa Zlatnim ratom i Sport Billyjem.
I naravno, kad to čini u samoobrani. Kad treba spašavati sebe i stranku, predsjednik Vlade spreman je gaziti preko procedura, uzusa, a ponekad i leševa.
Makar do lokalnih izbora. Nakon toga, može se vratiti u ustaljenu kolotečinu.
