Diskusija: Jesu li vas ikad na poslu 'mobbingirali'?

Kao studenticama sam radila u jednoj velikoj firmi administrativne poslove i sefica mi je bila skroz poremecena, znala je urlat na mene bez razloga i jos puno ruznih stvari.nije bila takva samo prema meni nego i prema ostalim kolegama. a niko joj nije mogo nista jer je sef iznad nje bio koda gluh na sve prituzbe....da je obavljala svoj poso nebi covjek nikaj reko, al ono dolasci na poso 2 sata kasnije, prebacivanje sveg posla na mene dok ona uci za nekakve tecajeve....znala sam doc doma u suzama....i ona je ostala a ja sam otisla....nema tu lijeka....... prikaži sve

To je najveći razlog zbog kojega sam otvorio firmu i sad sam svoj gazda! Imam 35 godina, a do tridesete sam u prosjeku radio 6-12 mjeseci na jednom radnom mjestu. Evo jednog događaja iz moje perspektive. Umjesto 8 sati radio sam 12-14. Kada sam nakon 6 mjeseci rada rekao šefici da se ne osjećam dobro i da bih išao doma ranije ali da ću zato doći sutra prije na posao i nadoknaditi propušteno - rekla je \"nema šanse\" Ja sam se od premorenosti ozlijedio na radu, krvi na sve strane a moja draga šefica me prijavila pretpostavljenima da sam se namjerno samoozlijedio. Još sam dobio opomenu pred otkaz. E onda sam popiz... i čekao prvi trenutak (kada ne mogu bez mene) i s osmijehom na licu dao otkaz. Pokupio stvari i otišao u pola radnog vremena. Dva tri dana su se hvatali za glavu i šefica je radila noć i dan dok nisu našli zamjenu. Osveta je bila slatka... nastavak slijedi ... prikaži sve

... drugi slučaj: 5 radnika u firmi, promet na mjesec oko milijun kuna (imao sam uvid u kompletno poslovanje) a plaće nigdje. Pitam šefa kad će plaća a on meni da ne zna. Ništa, čekam ja pravi trenutak (sastanak sa partnerima) i pet minuta prije sastanka pitam šefa kad će plaća a on meni opet da ne zna. Ok, kažem ja skinem kravatu okrenem se i odem. Pita šef kuda ideš? A ja: doma. On: samo idi! Daj mi papire! Ja: koje papire? On: one na kojima si radio za sastanak. Ja: papiri su u mom autu On: kako u autu? Ja: pa nisi ih platio. Ja nikom ne radim besplatno. On: daj nemoj me zaj... Ja: osmijeh i odlazim prema izlazu. On: viče, jesi li ti normalan? je li znaš koliko je važan ovaj sastanak? Ja: isto kao meni moja plaća. I ne viči na mene! On: dobro, ok dat ću ti plaću samo mi vrati papire. A ja: daj On: pa ne mogu sada! Ja: dat ću ti papire kada ti meni daš lovu! I evo ti njega vadi kuvertu iz pederuše - više love nego što sam ja u životu vidio! Keš na ruke! I nravno, otkaz! ... prikaži sve

jesu :-))) ... odličan feeling, fakat ! Toliko je konstruktivan da sam dobio čvrstu želju početi raditi sam za sebe, pa kud puklo da puklo !

Najgori su mi ovi intelektualni snobovi....koji misle da si već manje vrijedan jer imaš samo jednu stepenicu niži stupanj školovanja....nema mi goreg mobbinga od tog....uh!!! Rađe bih da mi svaki dan po dolasku u firmu neko puca u koljena....

Danas sa više od 300 000 nezaposlenih mobbing je najnormalnija stvar na svijetu, jer svi se boje gubitka posla i one crkavice koju naši poslodavci nazivaju plaćama, a što se tiće naših zakona i normalni radni sporovi koji se mogu potkrijepiti dokazima traju desetak godina i kad radnik dobijhe presudu firma više ne postoji, a o mobbingu koji je teško dokaziv u našem pravnom sistemu ne bih ni sanjala.... prikaži sve

Koji posa kad ga neam! :)

Ja sam prošla velika zlostavljanja na poslu i ostala raditi i sve to podnositi jer nisam imala izbora ako se buniš otkaz i to još u državnoj firmi

nisu me nikad .... al bi volio.......