Imali sve, ostali bez ičega: U deset minuta do propasti

Ponekad ti u sportu fali sreće, ponekad te suci zakinu. Postoji i utakmice u kojima protivniku ide sve, a tebi ništa. A postoje i one u kojima jednostavno nemaš kvalitetu za pobijediti. E, takva je bila ona u četvrtfinalu Eurobasketa, ona u kojoj su se rasplinuli još jedni košarkaški snovi. Željeli smo polufinale, borbu za medalje, bez obzira što smo dobro znali da nemamo dovoljno kvalitetnu momčad. Ali nada umire posljednja, kazao je jedanput netko mudar. I pritom vjerojatno nije mislio na hrvatsku košarkašku reprezentaciju. Što se njih tiče, nada u medalju umrla je nakon duge i teške bolesti. Duge točno šest utakmica prve i druge faze. Nakon svega, treba čestitati Slovencima. Bolji ste, svaka čast...
Imali smo odlično suđenje, ali još je važnije da smo imali i 15 koševa razlike. U drugoj četvrtini semafor je pokazivao 47-32 i vjerovali smo da je pobjeda tu, u našim rukama. Tko je mogao znati da će se na kraju druge i tijekom treće četvrtine hrvatski košarkaši propisno obrukati i prosuti sve ono što su gradili 20 minuta. Sjajnih 20 minuta, apsolutno najboljih na ovom turniru. Zabili smo u trećoj četvrtini svega tri koša, jedno slobodno bacanje i jedan Kasunov šut sa distance. I to je to! Točno toliko je Hrvatska ponudila u tih deset minuta, točno je to razlog poraza od ranjenih Slovenaca.
Nisu imali Dragića, nisu imali ni Smodiša, morali su se odreći i Vujačiča, ali Slovenci su imali jednog Lorbeka previše. Erazem mu je ime, zabio nam je centar Barcelone 27 koševa i još jedanput ismijao naše centre. Zabijao im je na ovom turniru svatko tko je htio, kako neće sjajni Lorbek. I što vrijede onaj 21 koš Ukića, onih šest vezanih Vujčića u završnici, deset Nicevićevih... Pogotovo kada se Uroš Slokar pojavi u ključnim trenucima i sa svojih 210 nam utrpa dvije trice.
Jasmin Repeša odlazi i to je vjerojatno dobra vijest. Neće više biti ni Nikše Prkačina nakon ovog turnira, vjerojatno ni Sandra Nicevića. Ali to će na red doći za koji dan, to su teme za razgovore nakon što priča završi. A ona će trajati još dvije utakmice, treba pokušati izboriti barem Svjetsko prvenstvo. Pa da onda netko drugi proba na klupi, možda je u tome problem. Ili jednostavno nemamo igrače? Istina je, kao i uvijek, negdje između...