Jedini u Hrvatskoj radimo ‘ribasice’ - ribu na slavonski

Sve što se radi od svinje, može se napraviti i od ribe, tvrde Franjo (51) i Kristijan Gudlin (22) iz Petrijevaca. Otac i sin su drugi i treći naraštaj obiteljske tradicije koju je počeo djed Grga prije 60 godina u Baranji, jedini u Hrvatskoj proizvode te u restoranu Tužni ćevap prodaju kobasice od ribe poznate i kao - “ribasice”. 

- Evo, mi od ribe radimo čvarke, šunku, paštetu, salatu, dimljeno meso i kobasice. Zar to nije sve ono što se uobičajeno priprema od svinje - kažu Franjo i Kristijan.

Priču o “ribasicama” svojedobno je prvi u Hrvatskoj predstavio legendarni i prije 11 godina tragično preminuli ugostitelj Geza Gudlin. One su bile tek jedne iz niske njegovih kulinarskih igrarija po kojima je bio nadaleko poznat. Brat Franjo i nećak Kristijan odlučili su Gezinu recepturu ponovno ponuditi javnosti. Naravno, uz male preinake koje otac i sin žele zadržati samo za sebe skrivajući recepturu.

- Nismo htjeli prekinuti obiteljsku tradiciju. Kad je Kristijan zaželio baviti se ugostiteljstvom i pritom iznio svoje ideje, uspio me ponovno mobilizirati i sad ponosno svima najavljujem da se ljubitelji kobasica tijekom posta ne moraju odreći tih delicija jer na svojim stolovima će moći uživati u ‘ribasicama’ - priča Franjo.

Ova istinska delikatesa nije nimalo jeftina, kilogram stoji gotovo 400 kuna. No kad se čuje od čega se sve pravi i koliko ribe je potrebno nabaviti da se proizvede kilogram “ribasice”, onda cijena i ne zvuči prestrašno.

- Za kilogram je potrebno 10, 12, pa čak i 17 kilograma ribe. Kad svu tu ribu očistiš i oguliš, ostanu tri-četiri kilograma mesa. Upotrebljavamo četiri vrste ribe; šaran, som, tolstolobik i amur - priča Kristijan.

Za razliku od mesnih kobasica, koje su teže i šire te se za kilogram dobiju tek dva para, “ribasice” su znatno lakše, tanje i od kilograma se dobiva čak deset parova. Jedini su sastojci, osim ribe, sol i paprika te “nešto” što je naša tajna, dodaje Kristijan. 

Mirišu poput mesnih

Riblje kobasice izgledom se gotovo i ne razlikuju od standardnih “mesnih sestara”, a mirisom su jednake. Otac i sin Gudlin su u “ribasicama” uspjeli ugušiti jaki i opori miris ribe te su je tako uspjeli približiti i onima koji je ne jedu. Kažu da su “ribasice” najbolje od ribe koja se ulovi u vrijeme mriješćenja, “kad je puna ikre”. Poslužuju se sa sirom (trapistom), turšijom te ribljom paštetom i ribljom salatom.