Majčino pismo sinu: 'Ne mogu te zaštititi od maltretiranja...'

Majka dječaka koji je obuhvaćen testiranjem na poremećaje iz spektra autizma, koje traje već 18 mjeseci, napisala je svom sinu četverogodišnjaku pismo iz dubine srca, podijelivši ga na portalu Mummy pages, namijenjenom majkama. Camilla Roelants (31), koja ima četvero djece, 'svom malom čovjeku' piše koliko joj je žao zbog toga što ga ne može zaštititi od maltretiranja u školi. 

- Dok čekamo da procjena završi, mi smo u limbu, poručuje majka, dodavši kako riječi ne mogu opisati što i koliko osjeća prema svome sinu.

MEDIJACIJA Nasilje u školi: Đaci uče kako mirno rješavati svoje sukobe

Pismo je napisala nakon što je provela još jednu večer tješeći ga po povratku iz škole. Iako se dječak očajnički pokušava uklopiti u školi, djeca su se namjerila na njega i nasilnički se ponašaju prema njemu, pa se on povlači i dolazi kući uplakan. Evo majčinog pisma sinu:  

UKLJUČITE SE Glas naroda: Nasilje u školi je veći problem od markiranja

Moj mali čovječe 

Srce me boli kad te vidim tako tužnog.

Kao što znaš, svi smo na različitoj frekvenciji i različito nije loše.  Voljela bih da svi mogu vidjeti - oni koje poznaješ ili oni koje tek trebaš sresti - koliko si pametan, zabavan i bistar, te koliko si osjetljiv i drag. 

Namjerili su se na tebe u školi i to je slomilo tvoje malo srce. Čvrsto te držim, brišem ti suze, ali u sebi i ja plačem - tako bih voljela da ti nije bilo tako teško.

Kako je okrutan ovaj svijet kad se zapravo samo trudiš uklopiti, ti, kojem puno treba do pripadanja. 
Ne shvaćaš pravila igre, riječi pjesme - i smiju ti se kad tvoje misli ispadnu krive. 

Iako im je samo sedam godina, oni mogu biti zli, nemarni i bestidni.  
Oni mogu biti netolerantni, ravnodušni, neljubazni.

Voljela bih da nisu, ali ruke su mi vezane - ne mogu im dati dio moga uma.
Ne mogu ih naučiti toleranciji, naučiti ih da budu ljubazni. Ne mogu ubrzati sustav koji nas je iznevjerio, ne mogu izmijeniti tvoje namršteno lice.

Ti i ja protiv svijeta, prijatelju.

Obećavam da te nikad neću iznevjeriti. Uvijek ću biti ona jedina osoba kojoj možeš reći sve, koja će te uhvatiti kad padneš – tvoj  najveći navijač i saveznik, kao i tvoja mama.

Netko tko će ti obrisati suze i držati te čvrsto i obećati ti da će sve biti u redu. Jučer, sutra i večeras, voljela bih da mogu odnijeti tvoju tugu.

Voljela bih da ti mogu pomoći da letiš, želim da oboje čvrsto spavamo noću. 

Nema ubrzanog tečaja za let, ali obećavam da ne moraš letjeti sam. Uvijek ću biti uz tebe, padala kiša ili tuča, bio dan ili noć.
Dok ne budemo imali odgovore, sjedimo i čekamo na mišljenje drugih, koliko god oni zakasnili.

Kucamo na vrata, držimo se jedno drugog. 
Trudimo se ostati jaki, ne dozvoliti da nas to muči.

Ali kad ideš u školu, ne mogu te držati za ruku.
Kad prođeš kroz vrata, ti si nemoćan i sam. 

Voljela bih da poljubac to bolje liječi, kao kad si bio mali. 
Voljela bih da se ne osjećaš tako pogrešno shvaćeno i izostavljeno, povrh svega.

Voljela bih da imam čarobni štapić, ili super moći,
Ili sposobnost utjecaja na umove drugih.

Ja želim...

Toliko te volim i tako sam ponosna na tebe.

Mama.