Mojoj bebi davali samo 1 posto šanse, a rodio se zdrav dječak

Lucy Jones vodenjak je pukao već u 18 tjednu trudnoće. Liječnici su joj rekli da beba neće preživjeti, odnosno da su šanse vrlo male. 

No ova 31-godišnja profesorica matematike iz Walesa, nije mogla gubiti nadu. Po prvi put u svom životu Lucy se nije mogla osloniti na statistiku.

- Kao matematičar, kad su mi rekli da su bebine šanse za preživljavanjem jako male, jedino što sam trebala čuti su brojke. Kad su mi rekli, bila sam šokirana. Inače bih tražila od svojih učenika da mi naprave matematička predviđanja bazirana na statistici, ali u ovom slučaju jednostavno nisam mogla. Kao mama, morala sam ih ignorirati i vjerovati da će sve biti ok. Inače ne bih savjetovala da se brojke ignoriraju, i sigurno to neću govoriti svojim studentima, ali hvala Bogu da jesam jer je moj sinčić savršen - ispričala je Lucy za The Sun. 

Lucy je osjetila da joj nešto curi par dana nakon ultrazvuka u 18. tjednu trudnoće. Najprije je mislila da je to jednostavno jedan od onih neugodnih simptoma trudnoće i da joj mjehur malo popušta. Nije imala pojma da joj zapravo curi plodna voda. 

- Bila sam uvjerena da to beba samo gura moj mjehur. Nikad nije bilo velikog istjecanja vode da bih pomislila da se radi o pucanju vodenjaka - objasnila je. 

No ultrazvuk u 21. tjednu otkrio je da gotovo da nema plodne vode oko njenog dječaka. 

Liječnici su Lucy i njezinom partneru Karlu nježno rekli da bi trebali prekinuti trudnoću. 

Lucy je bila očajna. 

- Bila sam šokirana riječima da nema smisla nastaviti s trudnoćom i da je bolje da odem na pobačaj - ispričala je. 

Taj dan je odbila postupak i otišla kući. Drugi dan se vratila u bolnicu. Tad je zatražila brojke. Kad su joj rekli da su šanse manje od jedan posto, slomila se. 

Poslali su je kući da čeka trudove i rekli joj da će roditi mrtvorođenče 

No unatoč svim lošim prognozama Lucy nije gubila nadu. Potražila je pomoć od online grupe za podršku Little Heartbeats (Mala srca) koja ima svoju grupu i na Facebooku. 

Pronašla je savjet da se odmara i dnevno pije osam litara vode kako bi bebi omogućila šansu za preživljavanjem. 

- Znala sam da su šanse iznimno malene, ali kao mama odlučila sam pokušati. Doktori su govorili da je kraj, ali ja nisam mogla odustati. Svaki put su bili iznenađeni kad sam im rekla da trudovi nisu počeli - kaže Lucy. 

Liječnici su rekli čak i ako se dijete zadrži i ako rodi, vjerojatno će biti rođeno s oštećenjima jer dugoročan boravak bez plodne vode značajno utječe na bebin razvoj. Postoji i visok rizik od razvoja životno ugrožavajućih infekcija zbog čega su također htjeli da pobaci. 

Slijedeći savjet na stranici Little Heartbeats tražila je injekcije steroida u 25. tjednu trudnoće te ponovo u 29. Također se povezala s drugim mamama koje su prošle slična iskustva i koje su joj pružale nadu. 

Savjeti koje sam dobivala na ovoj stranici davali su mi neku nadu, ali liječnici su uporno ponavljali da je statistika loša pa sam pokušavala ostati realna. 

Unatoč svojoj nadi, Lucy je razmišljala o svemu pa je tako već bila kontaktirala i vikara i razmišljala o sprovodu. 

- Odlučila sam ignorirati prognoze i nastaviti s trudnoćom ali znala sam da moram biti spremna s obzirom na grozna predviđanja. Rekla sam vikaru da ja ne znam hoće li moj sin živjeti ili umrijeti. Rekao je da će se moliti za nas - kaže. 

Carski rez zakazali su za 35. tjedan trudnoće i liječnici su joj opet rekli da se pripremi na najgore. 

- To je bilo tako emotivno, ali mješavina osjećaja. Željela sam upoznati svoju bebu ali bila sam užasnuta činjenicom da bi porod mogao značiti kraj. Nisam znala je l' da se smijem ili plačem, a i cijela trudnoća je bila takva - pričala je ova mama.

Sin joj se rodio u tišini i hitno je prevezen na neonatološku jedinicu intenzivne skrbi. No Lucy je čula maleni plač koji mu se oteo iz usta. 

- Slomila sam se u tom trenutku, znajući da je živ. To je bilo prekrasno - kaže Lucy. 

Vrlo brzo je njezin sinčić, kojeg su nazvali Josh, bio dobro i disao je sam s minimalnom pomoći cjevčica. Rođen je s 2,154 grama. 

Morali su mu izvući višak tekućine iz pluća, ali za 15 dana Josh je pušten  kući. 

- Bilo je nadrealno. Osjećala sam se nevjerojatno napuštajući bolnicu s bebom nakon pakla od trudnoće i pokušaja da se pripremim na to da neće doći kući. Osjećala sam se kao najsretnija mama na svijetu - opisala je. 

Josh je već napunio jednu godinu. Još uvijek ne znaju ima li oštećenja na mozgu, ali zasad radi sve što i djeca njegove dobi. 

- On je apsolutno savršen. Kao profesorica matematike, sva sam u brojkama, no činjenica da je Josh s nama, pobija ih. Ne rabim ovu riječ olako, ali on je čudo - kaže Lucy. 

Josh voli gledati Peppu Pig i igrati se sa starijim bratom, devetogodišnjim Leom. 

- Plakala sam svaki dan u trudnoći, a otkako se Josh rodio nisam se prestala smiješiti. Želim reći veliko hvala grupi Little Heartbeats što su mi dali nadu kad nitko nije i zato želim podijeliti svoju priču kako bih pomogla i inspirirala druge mame. Žene trebaju znati rane znakove pucanja vodenjaka jer je puno drugačije od onoga što mislite da će biti. No važno je i da znaju da to ne znači nužno da nema nade, što je moj Josh i dokazao - zaključila je.