Pismo debele cure: Treba mi da znate što vaše ponašanje znači

Pod pseudonimom "Your Fat Friend" (tvoja debela prijateljica) ova je žena otvoreno progovorila o onome što proživljava, kako je društvo doživljava, kako je doista biti u njezinoj koži i što želi od ostatka svijeta, kao i od svojih najbližih. Njezino pismo na portalu Medium gdje je originalno objavljeno, prenosimo u cijelosti. 

"Treba mi da me saslušate pažljivo. Treba mi da mi vjerujete kad vam kažem što će se dogoditi. 

Treba mi da kažete riječ "debela". O meni. Jer to jesam. 

Nosim broj 26 - debela sam dovoljno da neki dućani za debele ljude ni nemaju moj broj. Debela dovoljno da neki liječnici odbijaju primiti me. Debela dovoljno da ulazak u avion čini da mi se krv sledi u žilama jer me mogu izbaciti bez refundiranja moje karte ili mi mogu naplatiti duplu kartu i onda ću morati objašnjavati mojim prijateljima, kolegama, obitelji, zašto ne mogu poći na taj put. 

Svaka rasprava o izgledu - bilo u medijima ili među prijateljima - je kako izbjeći užasnu sudbinu i izgledati kao ja. Treba mi da čujete da sve ovo boli, i da se to događa non stop. 

Znam da je teško pričati o tim stvarima. 

Ali kad govorim o debljini, ne govorim o osjećajima ili samopouzdanju ili problemima sa slikom o sebi ili unutrašnjoj snazi. Govorim o načinu na koji pojedinci i institucije tretiraju i mene i ljude koji izgledaju kao ja. 

Treba mi da potvrdite da vi i ja imamo drugačija iskustva zato što sam ja debela. 

Treba mi da razmislite o svojoj publici. Kad kažete da mrzite svoje tijelo jer ste debeli ili da se bojite da ćete postati debeli ili kad kažete da niste trebali pojesti taj ručak ili desert ili kad objavite da je vaša novogodišnja odluka izgubiti 5, 10 ili 15 kila - govorite da ne želite dobiti tijelo kao što je moje. Vaši osjećaji su stvarni i istinski i vjerodostojni. Ali i dalje ih ne biste trebali govoriti najdebljoj osobi koju znate. 

Znam da sve nas pogađa kada nas netko posramljuje zbog našeg tijela i da svi imaju stvarne, duboke, velike osjećaje o svom tijelu. 

Svejedno mi treba da prestanete to ovjekovječivati, pogotovo kada govorite o sebi. Neću biti manje povrijeđena. Treba mi da shvatite da vaš govor o vašem tijelu shvaćam osobno jer jest osobno.

Treba mi da shvatite da prolazim kroz veliku bol dok se brinem o tuđim osjećajima kad govorim o svojoj debljini, a meni se takvi razgovori ponavljaju tjedno, ponekad i svaki dan, a puno ljudi traži puno pozornosti i brižnosti da bi bilo sposobno čuti ono što trebam od njih. 

Ponekad se umorim, postanem frustrirana ili ljuta zbog emotivnog posla koji trebam napraviti da bih pripremila ljude oko sebe da me čuju kako imenujem ono što jesam i što ja trebam. 

Treba mi da shvatite da kad govorite ružno o svom tijelu i onda kažete "ali to se ne odnosi na tebe, ti si prekrasna!" vašim komplimentima je nemoguće vjerovati. Ako ne odobravate sebe, secirate svoje tijelo, a potom komplimentirate mene znajte da ću zapamtiti kako ste govorili i o meni i o sebi. Ako svoje tijelo smatrate odbojnim, vjerovat ću da će vas odbijati i moje. Znam da vam je namjera pričati o sebi. Ali treba mi da shvatite da također pričate o meni. 

Treba mi da otpustite stvari koje ja nikad nisam mogla ni držati, samo na trenutak. Samo da osjetite koliko su krhke kad se nemate za što uhvatiti, da osjetite kako lako se mogu raspasti. Treba mi da se brinete za mene dovoljno da se osjećate nesigurno. Treba mi da mi se pridružite na trenutak u mjestu na kojem živim svaki dan. 

Treba mi da naučite voljeti prevelike dijelove svog tijela. Neka rastu kao divlje cvijeće koje ste voljeli kao dijete. Volite način na koji vam stoji, čini da vam je toplo. Njegov jedini zadatak je da se brine za vas. Treba mi da ga pokušate voljeti ako namjeravate voljeti mene. 

Treba mi da zapamtite da okrivljavanje individualaca za uznemiravanje koje doživite nije učinkovito i ne pruža podršku. Da ne možemo povezati siromaštvo s lošom radnom etikom ništa više nego uznemiravanje debelih ljudi s lošim samopouzdanjem ili slabom snagom uma. 

Treba mi da ne zaboravite svoje vrijednosti kada vam ispričam svoje iskustvo. 

Treba mi da prestanete svoditi moja iskustva na povrijeđene osjećaje ili individualce sklone bolestima. Treba mi da znate da čak i s dobrim namjerama možete napraviti puno štete. Treba mi manje simpatija i više solidarnosti. Manje sažalijevanja, više ljutnje. Manje sućuti, više akcije. Treba mi da me prestanete tješiti. 

Trebam saveznika.
Ako me pitate što trebam, reći ću vam - treba mi da pokušate."