Strah od polaska u školu: Ovog se najviše boje - pomozite im

Polazak u prvi razred, osim uzbuđenja i veselja, kod djece može izazvati i strah uzrokovan novom životnom situacijom. Strah od nepoznatog najčešće je prolazan, no može se javiti i u višim razredima škole. Strah od škole kod prvašića najčešće je uzrokovan tjeskobom od razdvajanja.

Uz to, djeca osjećaju da je u pitanju velika promjena, a ponekad im odrasli nimalo ne pomažu svojom nepromišljenom netaktičnošću. Rečenice poput: “Vidjet ćeš ti kad počne škola”, “Nema više igranja”, “Sad moraš biti ozbiljan”, “Učitelji su strogi”... djetetu samo dodatno nabijaju stres. 

Kako objašnjava psihoterapeut i integrativni gestalt socioterapeut Ivana Grabar, to su sve imperativi koji djetetu stvaraju nelagodu. 

- Strah se može javiti i ako dijete nije išlo u vrtić. Za početak ga treba upoznati s putem od škole do kuće, zajedno s njim birati bilježnice, pernicu te pripremiti školsku torbu. Kad počne nastava, treba ga često hvaliti za sve uspješno savladane zadatke - objašnjava pedagoginja Grabar. 

Ipak, dodaje, ako je strah suviše velik i preplavljujući, dijete nije dovoljno emocionalno sazrelo te je moguće da će mu odgoda škole za godinu dana pomoći da sazrije i bude spremno za nove obaveze, koje i nisu zanemarive. 

Početni strahovi uglavnom sami prođu, nakon kraće prilagodbe, a veći problem su strahovi koji se iznenada jave kod djece koja su već dobro prilagođena. Mogu biti vezani uz društvo, profesora, određeni predmet, ali i na školu općenito što može čak prerasti i u fobiju. Ona se dijagnosticira nakon četiri mjeseca istog problema - kad dijete odbija ići u školu, a za to vrijeme ne zna objasniti čega se boji, nesigurno je, napeto, promijenjena raspoloženja i osjećaja.

Djeca se često žale na tjelesne simptome, glavobolju i trbobolju, pa prije odlaska psihologu prođu kroz brojne pretrage. 

Kako navode u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba, djetetu koje ima strah od škole može se pomoći na nekoliko načina. Odgoj djeteta treba temeljiti na emocionalnoj toplini, uvažavanju i podršci te dosljednom uvažavanju jasnih pravila ponašanja. Dijete treba često pohvaliti kako bi razvilo osjećaj sigurnosti i samopouzdanja te poticati izvanškolske aktivnosti, posebno one u kojima je dijete uspješno. 

Pomoći će i ako roditelji s vremena na vrijeme ciljano razgovaraju s djetetom, ali i s učiteljem, o tome kako se osjeća u razredu i školi. Ono što je svakako važno je, bez obzira na okolnosti, razvijati pozitivan stav prema školi. Pred djetetom se nipošto ne smije govoriti negativno o školi, učiteljima i školskim aktivnostima.

Ponekad ih sputavaju i previsoka roditeljska očekivanja, pa se u sebi bore sa strahom od neuspjeha i da ne razočaraju roditelje. Ako strahovi traju predugo, svakako treba potražiti pomoć psihologa, jer tjeranje takvog djeteta u školu, a bez rješenja problema, može biti kontraproduktivno.