Kako su Staljin i Hitler gradili svoje velebne kule Babilonske

Prema Bibliji, Babilonsku su kulu sagradili ljudi kako bi dotaknuli nebo. Bog se razljutio zbog njihove oholosti i želje da budu poput Boga, pa je srušio kulu, a graditeljima pomiješao jezike i tako izazvao kaos. Adolf Hitler i Jozef Staljin imali su još veće planove, ali svoje kule nikada nisu sagradili.

Volkshalle

Maketa Germanije

Pobjeda u Drugom svjetskom ratu za Adolfa Hitlera godinama je bila gotova stvar. U nju je bio toliko uvjeren da je već 1937. počeo aktivno planirati izgradnju ' Welthauptstadt Germanije ' iliti Germanije - glavnog grada svijeta . U svojoj srži Germanija je bila zapravo renovirani Berlin , a na projektu je angažiran Albert Speer , 'prvi arhitekt Trećeg Reicha'.

Nasreću, nacistička je Njemačka u Drugom svjetskom ratu pretrpjela bolni poraz. Berlin tako nikada nije postao 'Germania', a to je ujedno značilo i obustavu izgradnje Volkshalle . U izravnom prijevodu 'Narodna dvorana', Volkshalle je imala još nekoliko imena - 'Velika dvorana' i 'Dvorana slave'.

'Volkshalle' je trebao biti samo srce Germanije . Pod ogromnom kupolom trebala se nalaziti statua orla visoka 25 metara ispod kojeg je Führer želio svoje postolje. S njega se trebao obraćati grupama od po čak 180.000 tisuća ljudi u kružnoj areni čiji je dijametar trebao biti čak 140 metara.

Maketa Volkshalle

Sama kupola trebala je biti toliko velika da bi ispod nje bez ikakvog problema stala cijela bazilika Svetog Petra u Rimu . Stručnjaci su objasnili Hitleru da je izgradnja takvog objekta teoretski moguća, ali zbog njegove veličine i količine ljudi koji bi unutra boravili, postojala je mogućnost da Volkshalle zimi ima vlastitu atmosferu i da primjerice usred Hitlerova strastvenog govora počne - kišiti. Postojao je i problem akustike - zbog veličine objekta lako se moglo dogoditi da se u njemu ne čuje gotovo ništa ili pak da buka bude neizdrživo zaglušujuća.

Izvorne skice za dvoranu napravio je sam Hitler još 1925. godine, a inspiraciju je crpio iz fotografija Hadrijanovog Panteona . Njega je napokon i posjetio 1938. godine i - ostao očaran.

- Stajao sam u miru u tom prostoru. Bilo je veličanstveno! Gledao sam u otvoreni okulus i vidio sam svemir. Tad sam shvatio - ovo je zgrada koja spaja svijet i Boga u jedno, zapisao je Führer u bilješkama.

Sličnu namjenu zamislio je i za Volkshalle. Samo, umjesto Boga, u Narodnoj bi se dvorani slavilo njega kao 'kozmokrata' iliti - 'Gospodara svijeta' .

- Hitler je vjerovao da će, kako će stoljeća prolaziti, Volkshalle poprimiti svetost i postati mjesto bogoštovlja za Nacizam kao što je to bazilika Svetog petra za katolike . Takav kultizam bio je u korijenu cijelog plana, objasnio je Hitlerov arhitekt Speer godinama kasnije u intervjuu za Playboy.

Speer je inače nakon rata 20 godina proveo u zatvoru. Po izlasku se ostavio arhitekture, napisao je nekoliko knjiga i značajan dio bogatstva u tajnosti donirao židovskim udrugama .

Gradnja Volkshalle nikada nije započela, zahvaljujući naporima savezničkim snagama anfifašističkih sila. Hitler nasreću nije postao 'Gospodar svijeta', a Berlin nikada nije postao Germanija - glavni grad svijeta.

Palača Sovjeta

Wikimedia

Baš kao i Treći Reich, i SSSR je bio poznat po gradnji, ili barem planiranju, monumentalnih arhitektonskih struktura. Najveća od njih bila je 'Dvorets Sovetov' iliti ' Palača Sovjeta '. Ona je trebala postati najveći simbol SSSR-a, no s mnogo prizemnijom ulogom od Hitlerove Volkshalle. Ova je palača naime zamišljena kao administrativni centar formirane Sovjetske Unije .

Njenu je izgradnju predložio Sergey Kirov i to na mjestu 'kojim sada vladaju pohlepni bankari, zemljoposjednici i carevi'. Palača će, kazao je, 'biti još jedan vjetar u leđa europskom proletarijatu i znak da smo došli zauvijek i da je komunizam duboko ukorijenjen u tlo Rusije'.

I zaista, 1931. godine Staljin je raspisao natječaj za gradnju Palače i poslao ga na adrese 15 arhitekata. Iste godine partija je odlučila da će Palača biti sagrađena na mjestu simbola 'stare' Rusije - katedrale Krista Spasitelja . Ona je nešto kasnije uništena u dvije serije eksplozija.

Sredinom 1931. godine raspisan je novi natječaj, a prikupljeno je 272 prijedloga. Njih 24 bila su djelo starnih arhitekata iz SAD-a, Italije, Njemačke... Nakon nekoliko krugova eliminacije, prihvaćen je prijedlog Borisa Mihailovicha Iofana , ruskog arhitekta židovskog podrijetla.

Wikimedia

Jozef Staljin imao je 'samo nekoliko' primjedbi i prijedloga. Palača je morala biti 'visoka ili viša od Eiffelovog tornja, na njenom vrhu moraju biti srp i čekić, a ispred nje statue Vladimira Lenjina , Karla Marxa i Friedricha Engelsa .'

Finalni projekt bio je u isto vrijeme monstruozan i impresivan. Palača Sovjeta trebala je pokrivati čak 11 hektara, biti visoka 415 metara i na njenom je vrhu trebala biti statua Lenjina visoka 80 metara . Samo ona težila bi šest tisuća tona, a cijela palača milijun i pol tona .

Gradnja temelja završila je 1939. godine, a započela gradnja metalne mreže za nekoliko prvih razina. No, tada se dogodio Drugi svjetski rat. Metalna mreža izrezana je u naredne tri godine za gradnju utvrda oko Moskve te željezničkih pruga i mostova. Od gradnje se nije odustalo sve do 1958. godine, a sve dotad su temelji bili pažljivo čuvani. U međuvremenu je Iofan usavršavao dizajn i simbolički ga prilagodio pobjedi u Drugom svjetskom ratu .

Godine 1960. temelji palače pretvoreni su u gigantski otvoreni bazen. Između 1995. i 2000. godine srušen je bazen i na njegovom je mjestu nanovo sagrađena katedrala srušena zbog gradnje Palače Sovjeta .

I tako su i Hitlerovi i Staljinovi planovi za gradnju megalomanskih simbola režima propali baš poput samih režima - Trećeg Reicha i SSSR-a.