Duh glumice luta napuštenom bolnicom na Zagrebačkoj gori

Domaće i paranormalno: U Hrvatskoj je puno viđenja duhova. Pojavljuju se u raznim oblicima - sjenama koje prolaze, čudnim znakovima, viđenjima u ogledalu, konturama u mraku... Najčešće su to duhovi pokojnika. Za vas smo istražili ukleta mjesta u Hrvatskoj i susjednim državama, ali i legende o vampirima i demonima koje lede krv u žilama. Svaki drugi dan objavit ćemo po jednu priču u specijalu - Duhovi i demoni!

U potrazi za ukletim mjestima u Hrvatskoj, krenuli smo planinarskom stazom. Šuma planine Medvednice iznad glavnog grada krije napušteni i zaboravljeni sanatorij za liječenje plućnih bolesti Brestovac. Danas su ostale samo jezovite ruševine nekad velebnog zdanja.

Brestovac je kompleks bolničkih i pomoćnih zgrada nastao prije više od stoljeća, kada je tuberkuloza bila velik zdravstveni i sanitarni problem, a liječiti se mogla samo kvalitetnom ishranom i boravkom pacijenata u povoljnim klimatskim uvjetima. 

Toliki su plućni bolesnici boravili na Brestovcu, neki se uspješno liječili, ali mnogi... umirali. Stoga i ne čude glasine da tim ruševnim objektima još lutaju duše davno preminulih ljudi. 

Ljubavna priča Ljerke Šram i Milivoja Dežmana

Prva kandidatkinja za utvaru s Brestovca je nekadašnja slavna pjevačica i glumica Ljerka Šram. Priča o njenom kraju na Brestovcu ujedno je priča o izgradnji tog sanatorija. Ona je svojim glasom i stasom zavodila čitav Zagreb, a posebice je zapela za oko Milivoju Dežmanu, velikom liječniku. Dežman je poklonio svoje srce Ljerki i gotovo čitav život patio zbog neuzvraćene ljubavi. Kad je saznao da njegova Ljerka boluje od neizlječive tuberkuloze, učinio je sve što je u njegovoj moći da inicira gradnju sanatorija na Medvednici. I uspio je! 

Grad Zagreb je prepoznao važnost gradnje Brestovca i prvi pacijenti su primljeni davne 1909. godine. Nesretna Ljerka je doživjela da bude korisnica sljemenske bolnice, ali i da u njoj dočeka svoj kraj četiri godine kasnije, kada je imala samo 39 godina. Kažu da je umrla Dežmanu na rukama i da ju je on položio u lijes. 

Pokolj ranjenika u Brestovcu 1945.

Ova tužna priča samo je jedna u nizu jezivih smrti koje su se nizale na Brestovcu. Brojne je bolesnike, baš kao Ljerku Šram, ugušio krvavi kašalj u njihovim sobama na Brestovcu.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Brestovac je poslužio kao bolnica za ranjenike - Nijemce, domobrane i ustaše. Partizani su 1945. smaknuli sve pacijente koje su zatekli. Osoblje su poštedili. Bolnica je kasnije služila partizanima za njihove ranjenike. 

Složit ćete se da je to mnogo negativne energije na jednom mjestu, zbijeno u samo nekoliko desetljeća rada lječilišta.

Sanatorij je radio još neko vrijeme nakon rata, a šezdesetih godina prošlog stoljeća je zauvijek zatvorio svoja vrata. Cjepivo protiv tuberkuloze značilo je kraj ovakvim lječilištima diljem svijeta. 

Zalutale duše i danas ga opsjedaju?

Brestovac je prepušten zubu vremena i snazi prirode koja je u ovo napušteno zdanje utkala svoje zelenilo i izdanke. U ruševnom stanju, opasan je za žive znatiželjnike i igrače paintballa koji ga koriste za svoj poligon. Tko zna, možda njegovi podrumi zaista, kako stari Zagrepčani govore, čuvaju tajne prolaze kojima su se prevozili preminuli pacijenti do samog Zagreba. Možda zaista neka zalutala duša pokušava kroz te tunele pronaći put do vječnosti.

Ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je Brestovac bolnica duhova, ali posve je izvjesno da jezovit izgled napuštenog sanatorija razbuktava maštu i uznemirava snove rijetkih posjetitelja.