Giljotina je bila humana smrt? Nekad bi trebala više udaraca...

Ideju o upotrebi giljotine, simbolu Francuske revolucije, kao humanijeg načina izvršenja smrtne kazne predložio je francuski liječnik i zastupnik u Francuskoj narodnoj skupštini Joseph-Ignace Guillotin.

On je predložio da se mehanička sprava karakteristična po velikom i teškom nožu koji se s visine spuštao na potiljak žrtve i odsijeca joj glavu, uvede u uporabu prilikom pogubljenja osuđenika, a sve u svrhu što humanijeg izvršenja egzekucije.

Naime, u Francuskoj se, prije pojavljivanja giljotine, plemstvo pogubljivalo sjekirom ili mačem, dok su se obični građani vješali ili spaljivali na lomači.

Ponekad je bilo potrebno više udaraca da se glava odvoji od tijela

Ponekad je pri obezglavljivanju bilo potrebno nekoliko udaraca da se glava u potpunosti odvoji od tijela. Osuđeni ili njegova obitelj su zato često plaćali krvniku da dobro naoštri sječivo, kako bi smrt bila brza i bezbolna.

Joseph-Ignace Guillotin ( na slici)

Guillotinova ideja dočekana je s oduševljenjem pa su odmah glavni krvnik Francuske Charles-Henri Sanson i njemački izrađivač klavikorda Tobias Schmidt izradili prvi prototip giljotine.

Prvi pokusi su se odvijali s dijelovima životinja, a zatim su iz bolnice odabrana tijela mrtvaca krupnije građe čije je posthumno obezglavenje proteklo bez problema. 

Krvnici su bili najveće face

Nakon samo tri tjedna isprobavanja giljotina je bila spremna za uporabu. Neprijatelj revolucije Nicolas-Jacques Pelletier imao je "čast" biti prva žrtva giljotine. On je tako postao prvi osuđenik od tisuće njih koji su život završili pod oštricom giljotine.

Pogubljenja vrlo brzo postaju morbidna javna zabava s programom događanja odnosno listom osuđenika, suvenirima, rezervacijama 'dobrih' mjesta, šalama na račun osuđenih i prigodnim pjesmama, a krvnici su slavni ljudi. Moglo bi se reći da su oni bili 'celebrityji' tog vremena.

U svega četiri mjeseca bez glave ostalo čak 4000 ljudi

Na vrhuncu revolucije u samo četiri mjeseca, giljotinirano je četiri tisuće ljudi. Naslavnije žrtve giljotine su zasigurno francuski kralj Luj XVI., njegova žena Marija Antoaneta te francuski revolucionar Robespierre.

Odsječena glava živi još neko vrijeme?

Tijekom razdoblja u kojem je giljotina korištena mnogi su se sporili oko toga je li giljotina humano sredstvo izvršenja kazne. Mnogi su naime jer tvrdili da odsječena glava još živi neko vrijeme nakon odsijecanja te da žrtva zapravo trpi više nego što je to potrebno. Ljudi koji su prisustvovali giljotiranju tvrdili su da je glava svjesna i do 20 sekundi nakon odvajanja od tijela. 

 
Giljotina je obilježila jedan dio povijesti Francuske, od Francuske revolucije pa sve do 1977. godine kada je izvršeno zadnje pogubljenje ovom zastrašujućom spravom.

Hitler u 12 godina na taj način smaknuo 16.500 ljudi

Efikasnost giljotine uvidio je i Adolf Hitler, koji je giljotinirao 16.500 ljudi između 1933. i 1945. godine.

Kao jedno od sredstava za izvršenje smrtne kazne giljotina je korištena u Njemačkoj sve do 1949. godine, te u Švedskoj do 1910.

Zadnje javno pogubljenje 1939. godine

Eugen Wiedmann (31) ubio je šest ljudi i osuđen je na smrt. Pogubljen je 1939. godine ispred zatvora u Versaillesu. To je bilo posljednje javno giljotiranje u Francuskoj

Najprije je u srpnju 1937. godine Eugen Wiedmann, rođeni Nijemac, ubio njujoršku plesačicu Jean Kaven (22). Zadavio ju je i pokopao u vrtu vile za koju je on tvrdio da je njegova. Ukrao joj je 300 franaka u gotovini i 430 dolara. Žrtvin brat ubrzo je došao u Francusku i nudio nagradu od 10.000 franaka onome tko mu da informacije o mladoj ženi.

Dva mjeseca kasnije, Wiedmann je ubio vozača Josepha Couffyja kojeg je angažirao da ga vozi po francuskoj rivijeri. Ustrijelio ga je u potiljak, ukrao mu automobil i 2500 franaka. 

Ubojstva metkom u potiljak

No, ni tu Wiedmann nije stao, već je samo dva dana kasnije namamio Janine Keller, medicinsku sestru u špilju u šumi Fontainebleau s ponudom za posao. Ubio ju je i to opet na isti način kao nesretnog vozača. Metkom u potiljak. Nakon toga ju je opljačkao. uzeo joj je 1400 franaka i dijamantni prsten.

Do sljedećeg ubojstva čekao je mjesec i pol dana. Upoznao je mladog kazališnog producenta Rogera Le Blonda i obećao mu da će investirati novce u njegovu predstavu. Upucao ga je i iz novčanika mu uzeo 5000 Sljedeće ubojstvo se dogodilo u studenom iste godine. Oduzeo je život mladom Nijemcu židovskog porijekla Fritzu Frommeru, koji je često bio po zatvorima zbog svojih anti­nacističkih stavova. Wiedmannova posljednja žrtva bio je Raymond Lesobre, agent za nekretnine. Dok mu je pokazivao kuće Wiedmann ga je ubio i uzeo mu pet tisuća franaka.

Bilo mu je žao samo svoje prve žrtve

Policija ga je uskoro pronašla i uhitila, a on je bio vrlo kooperativan zatvorenik koji je detaljno opisao svoja ubojstva. Jedino mu je bilo žao Jean Kaven, svoje prve žrtve. Kazao je u suzama

- Ona je bila tako nježna i bezazlena. Kad sam je počeo daviti, otišla je poput lutke ­  kazao je Wiedmann.

Žene su rupčićima kupile krv obezglavljenog ubojice

Pogubljen je 17. lipnja 1939. godine ispred zatvora Saint­Pierre u Versaillesu. To je bilo posljednje javno giljotiranje u Francuskoj. Nakon njegove egzekucije predsjednik Albert Lebrun zabranio je sva buduća javna smaknuća. Histerija gledatelja bila je skandalozna, a žene koje su gledale giljotiranje poslije su s rupčićima kupile krv giljotiranog ubojice.

Christopher Lee je kao 17­-godišnjak bio svjedok smaknuća

Iz jednog privatnog stana koji se nalazio odmah do zatvora namontirana je kamera pa se smaknuće i snimalo. To francuske vlasti nisu znale. Među svjedocima ovog posljednjeg javnog pogubljenja u Francuskoj bio je i poznati engleski glumac Christopher Lee (najpoznatiji po liku grofa Drakule) koji je tada imao samo 17 godina.