Vladimir je sinu Goranu 1991. rekao: ‘Ne boj se’. I nestao...

Kad su nas četnici istjerali iz Komerca, mojeg tad 16-godišnjeg sina Gorana i supruga Vladimira autobusima su prebacili u Dalj. Danju su ih držali u kino dvorani, a noću odvozili na streljanje.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

04:29

Kad je Goran uspješno razmijenjen, ispričao je posljednji susret s ocem, govori nam Olga Edelinski (69). Za suprugom i danas traga te ne zna što mu se dogodilo ni gdje su mu posmrtni ostaci.

- Te noći izveli su ih na streljanje. Bila je noć. U mraku su svijetlile samo njihove kokarde. Postrojili su ih, stali ispred njih i rekli: ‘Ustaše, sad ćemo vas poubijati!’. Otac je Gorana primio za ruku i rekao mu: ‘Sine, ne boj se’. Te noći nisu pucali, radilo se samo o psihičkom zastrašivanju. I to je zadnji put da je Goran vidio oca - tužno priča Olga. Iako je pokušavala saznati suprugovu sudbinu, do danas joj to nije uspjelo.

Bila je na svakoj razmjeni, od Nemeta, “Svi za sve”, no za njezina Vladimira nitko nije znao.

- Jedan čovjek mi je 1993. godine ispričao da su Quicka (kako su zvali Vladimira) iz Dalja vozili u Vukovar na raščišćavanje. Šepao je na desnu nogu i nije smio pričati. Što se s njim uistinu dogodilo, nikad nisam uspjela saznati. Pričalo se da su ih slagali na skelu, pustili je u Dunav i gađali ih minobacačem. Znam samo da sam do ožujka 1992. osjećala strahovitu tjeskobu, stezanje u srcu, no iza toga je prošlo. Čak sam jednog Srbina koji je oženjen za Hrvaticu pitala što je s mojim mužem, a on mi je ovako odgovorio: ‘Nemoj ga tražiti, nemoj me ništa pitati, znaš da imam djecu’. Tako da vam ni danas ne znam što mu se desilo – nemoćno širi ruke Olga te nastavlja:

- Kad vidim da nemam izlaza, dođe mi da zaplačem te isplačem svu tugu i bol. A onda izmolim očenaš, zamolim nebesa da napokon nađem posmrtne ostatke supruga, da mu na grobu zapalim svijeću - kaže Olga.