Mama Petra ima sina Matiju i poručuje: "Down nije mrak..."

Danček ljudovi... Ja kod bake, a što mi vi radite na ovaj kišni dan? Moja mama kaže da u svemu ima nešto lijepo i čarobno, pa tako i u kiši. Sve ima svoj minus i plus na svijetu. Kiša ima svoje sunce, dan ima noć, dobro ima zlo...sve nekako mora biti u ravnoteži, piše mama Petra u jednoj od poruka na Facebooku. Sa fotografije se veselo smiješi maleni Matija, dječak sa Downovim sindromom.

Svaki dan nova objava, nova poruka. Neke govore o poteškoćama, druge o pravnoj regulativi i pravima djece s Downom, a treće ulijevaju nadu i radost. Upravo je to razlog pokretanja stranice.

- Kad sam rodila Matiju počela sam pratiti strane stranice na kojima sam vidjela kako djeca s Downom odrastaju, kako unatoč teškim liječničkim prognozama mogu imati kvalitetan život ispunjen radošću i veseljem. Poželjela sam to za svog sina, ali i ostalu djecu u Hrvatskoj. Kod nas još nije postojala takva stranica, pa sam je pokrenula. Nisam očekivala takav odjek, no danas imam više od 5600 pratitelja koji nas svakodnevno bodre, raduju se s nama i pružaju nam podršku – govori mama Petra Gluhinić (37) iz Zagreba.

Prehrambena tehničarka zaposlena je u tvornici čokolade, a suprug Robert (40) servisni je savjetnik u auto kući. Imaju ukupno četvero djece, pa tako Matija uživa u društvu Marije (16), Deana (11) i Dorotee (2).

- Između Dorotee i Deana je velika razlika u godinama, i željeli smo još jedno dijete s kojim bi ona odrastala i igrala se. Matija je planirano dijete i jako smo mu se veselili. Moja trudnoća je bila školska. Zbog godina su me poslali na triple test, no nalazi su bili uredni. Preložili su i amniocentezu, no to smo odbili. Suprug i ja smo rekli da nam takav nalaz ne bi ništa promijenio – prisjetila se Petra.

Matija je stigao na svijet 23. ožujka prošle godine. Porod u zagrebačkoj Petrovoj bolnici bio je vrlo brz. Maleni je odmah proplakao, a na testu APGAR dobio je 10/10. Bio je zdrava beba.

- Otpremili su me u sobu, a njega su odnijeli. Sutradan mi je pedijatrica rekla da su bebu preselili na intenzivnu zbog hipotonije. Tek kasnije glavna pedijatrica rekla mi je da sumnjaju na Downov sindrom. Nisu mogli odmah potvrditi jer je maleni bio posve zdrav, a nema fenotipske značajke poput brazde na dlanu i slično. Jedino je imao spljoštenu nosnu kost. Bili smo u šoku, ali naša odluka da imamo dijete bila je bezuvjetna i znali smo da ćemo mu pružiti ljubav bez obzira na sve – prisjetila se Petra dodajući kako je tada prvi put osjetila nerazumijevanje i bešćutnost okoline.

Pedijatrica je, priopćavajući joj informacije o Matijinom stanju, u nekoliko navrata istaknula da joj je žao. Pitala je hoće li ga zadržati ili dati u neku instituciju.

- Kao da je komad potrganog namještaja, pa ćemo sad naručiti novi. Kao da nije dijete kojem ćemu pružati ljubav. Odlazeći iz bolnice, ponavljala je da joj je žao i toliko me uzrujala da sam je pitala zašto joj je žao. Nije znala što bi odgovorila – nastavila je Petra dodajući kako je mnogo liječnika koji vrhunski rade svoj posao, ali ima i onih koji zaista ne razumiju situaciju. Tako, primjerice, na pojedine probleme odmahuju rukom uz rečenicu: "A, to su vam downići".

- To je strašno! Iako ta sva djeca imaju isti sindrom, potpuno su različiti. Imaju osobnost. Imaju različite zdravstvene, intelektualne i druge mogućnosti. Iako se djeca s Down sindromom često rađaju s bolestima srca i drugim zdravstvenim teškoćama, moj Matija je potpuno zdrav. Znam za ljude s Downom koji su relativno samostalni, imaju poslove, žive sretne i ispunjene živote. Za svog Matiju nemam ni veće strahove ni manja nadanja nego za ostalu djecu – rekla je Petra koja je svom mališanu odlučila omogućiti sve što može kako bi razvio svoj puni potencijal.

- Down nije mrak i s tim se može živjeti, a kroz Matijin dnevnik na Facebooku omogućujem i drugima da to vide. Osobno mi najviše znače iskustva roditelja koji imaju nešto stariju djecu kako bih mogla doznati što me očekuje, a znam da i naša iskustva pomažu drugima. Samo u Zagrebu prošle godine rodilo se oko 20 djece s Downom, a literatura i informacije su stari barem 20 godina. Medicina i terapije su otišle daleko naprijed. Puno truda i angažmana treba uložiti kako bi dijete s Downom procvalo, ali rezultati su uvijek tu – zaključila je Petra.