Mogul mafije: Nikad nije ubijao, to su drugi radili umjesto njega

Mafijaš Lucky Luciano prognan je iz Amerike, gangsteri Bugsy Siegel i Arnold Rothstein su ubijeni, a njihov pajdaš Meyer Lansky nije doživio sličnu sudbinu.

Prepredeni, promućurni i silno inteligentni "Mali čovjek" umro je kao izuzetno bogat čovjek u svom domu Miamiju na današnji dan 1983. godine u 81. godini. Umro je doduše od raka pluća, ali za razliku od ostalih američkih mafijaša tog doba doživio je lijepe godine i umro je prirodnom smrću.

Lansky je bio jedan od rijetkih mafijaša koji je vješto vodio poslove izbjegavajući pažnju javnosti i svjetla reflektora. Nije ga to impresioniralo kao druge. 'Kralj kockarnica', 'tihi kum' i 'mafijaški bankar' bio je obiteljski čovjek, otac troje djece i volio je da drugi za njega odrade prljav posao. 

Bio je izuzetno spretan u trgovini i legalnim poslovima jednako kao i u ilegalnim kockarnicama i krijumčarenju alkohola.    
Poznat kao čovjek od riječi imao je lukavi analitički um. Briljantni organizator i vješti manipulator, Meyer je u svojoj biografiji tvrdio da nikada nije ubio čovjeka iako to dokazi to opovrgavaju. On se nikad nije protivio eliminaciji onih koji su mu stajali na putu. 

FBI mu se divio

A organizirani kriminal u Americi u kojem je on bio jedan od glavnih aktera od 30-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća bio je veliki posao. Meyer Lansky puno je pomogao da postane toliko velik.

Meyera su zvali, uz puno poštovanje "Mali čovjek", a njegov dugogodišnji prijatelj i partner Lucky Luciano je svim svojim ljudima govorio da ga uvijek slušaju. Jedan od FBI agenata iz tog vremena, sa neskrivenim divljenjem rekao je o Lanskom: "Bio bi predsjednik Upravnog odbora 'General Motorsa' samo da se bavio legalnim poslom".

U trenucima trijumfa, Lansky kojeg su zvali mafijaški računovođa jer je bio financijski mozak svega, rekao je za mafijašku organizaciju koju je stvorio: 'Veći smo od američke industrije čelika'.

Talijan Lucky Luciano i poljski Židov Meyer Lansky bili su prijatelji i nerazvojan kriminalni tandem. Nisu dozvoljavali da različito etničko porijeklo stane na put njihovom prijateljstvu, partnerstvu i prvenstveno profitu. Jedan je uspio ujediniti talijanske obitelji dok je drugi ujedinio židovske obitelji.

Trebao je postati inženjer                                                                            

Lansky je rođen u obitelji poljskih Židova kao Meier Suchowlański u Bjelorusiji 1902. koja je tada bila dio Ruskog carstva. Cijeli život kad bi ga pitali otkud je rekao bi da je Poljak. Kao devetogodišnjak s majkom i bratom došao je u New York u koju je dvije godine ranije stigao i njegov otac. Za dječaka je New York koji je u to vrijeme bio pun imigranata bio egzotično mjesto   

- Volio sam šetati okolo i gledati stvari koje nikada ranije nisam vidio, poput bresaka, banana i drugog egzotičnog voća. Nisam imao novca bilo što od toga da kupim. Vidio sam neke druge dječake koji su krali, ali ja sam se uvijek sjećao majčinih riječi da ne uzimam ništa što mi ne pripada - ispričao je Lansky svom biografu.

Prezime je obitelj ubrzo nakon dolaska amerikanizirala u Lansky. Majka Yetta imala je odlučujući utjecaj na sina kojem je najvažnija stvar bila ne razočarati je. A ona je bila vrlo požrtvovna žena kojoj ništa nikad nije bilo teško napraviti za svoju djecu. U djetinjstvu su bili više gladni nego siti, a ona bi se često odricala hrane kako bi njena djeca imala što pojesti. Meso je rijetko bilo na jelovniku. 

Meyer je bio vješt s brojkama, a njegov vrijedni otac koji je radio u tvornici kao radnik bio je ponosan na njega i uvjeren da će mu sin jednog dana biti uspješan čovjek. To je zapravo i bio cilj i malenom Meyeru. Zakleo se da će jednog dana izvući obitelj iz siromaštva. Otac ga je upisao u školu nadajući se da će mu sin jednog dana postati inženjer.

Meyer je usporedo sa životom koji su mu namijenili roditelji vodio i tajni život kockajući na ulicama, a novac je skrivao u rupi na madracu. 

Nerazdvojni dvojac

Jednog dana, dok se vraćao iz škole, Meyera je napala grupa starijih Sicilijanaca. Tražili su novac od njega. Vođa te grupe bio je Salvatore Luciano, poznat po imenu Charlie 'Lucky' Luciano. On je napadao židovske dječake jer su oni rijetko pružali otpor. Ali ovaj put našao je na malog, ali opasnog protivnika. 

- Plati, rekao je Lucky Lanskom. 

Na njegovo veliko iznenađenje, sitni, mršavi i niski Židov mu je prkosno odgovorio da mu ne pada na pamet. Četiri godine Stariji i puno snažniji i jači Lucky ga je počeo ga je tuči, ali taj maleni, prgavi i suhonjavi dječak se toliko dobro branio da se Luckyju svidio.

- OK mali čovječe, ti ne moraš plaćati zaštitu - rekao mu je.

- Zabij si svoju zaštitu u dupe. Ja je ne trebam - odgovorio mu je Lansky.

Vidio je što se događa i iza ugla

Godinama kasnije, Lansky je rekao izraelskom piscu da "nikada nije pao na koljena pred bilo kojim kršćaninom" i na to je bio izuzetno ponosan. Stojeći jedan nasuprot drugom na prljavim ulicama snijegom prekrivenog New Yorka Lansky i Luciano shvatili su da ima nešto posebno u onom drugom. 

Uskoro su postali nerazdvojna braća po kriminalu. Luciano je jednom rekao: "Davno sam shvatio da Meyer Lansky razumije talijanski mozak skoro bolje nego ja. Govorio sam mu da je možda i imao majku Židovku, ali da ga je gotovo sigurno dojila Talijanka sa Sicilije." 

Luciano je često govorio da Lansky vidi što se događa i iza ugla te da može predvidjeti što će se sljedeće dogoditi u svijetu podzemlja ili da je "cijev njegovog pištolja kriva", što bi značilo da je uvijek nekako znao kako da se skloni sa prve linije vatre. 

Lucky je, naime, bio izuzetno zadovoljan potezima Lanskog. On je bio stroj za pravljenje novca i nikada mu ni na pamet nije palo da mu se zamjeri. Meyer je bio čovjek sa mozgom, ali bila mu je neophodna grupa nemilosrdnih ubojica da bi se poslovi mogli nesmetano odvijati. Mediji su Lucky i Lanskog nazvali "Murder Incorporated". 

- Iste ambicije i želje nadilazile su religijske razlike - napisao je Martin Gosch, Luckyjev biograf. Lansky i Luciano bili su zapravo bliski koliko se to uopće može biti. 

- Činilo se kao da su cijelo vrijeme na istoj valnoj duljini. Samo bi se pogledali i čovjek bi znao da ono što će narednog minuta reći jedan onaj drugi misli. Nikada ih nisam čuo da se svađaju. Uvijek je postojao neki dogovor i slaganje između njih dvojice- kazao je mafijaš Bugsy Siegel za kriminalni dvojac.

Upravo je Lansky bio taj koji je stvorio ono što bi se moglo nazvati najvećim izvorom prihoda organiziranog kriminala u to vrijeme, a to su bile kockarnice u Havani. Osobno je vodio pregovore sa tadašnjim prvim čovjekom Kube, korumpiranim kubanskim diktatorom Fulgencijem Batistom.

Iako su protiv njega pred kraj njegovog života bile podignute razne optužnice sve je na kraju odbačeno.

- Mogao je mirno otići u grob svima nam se smijući u lice - rekao je jedan FBI agent.