Potres u Zagrebu: Zidovi su pucali, crkveni tornjevi padali...

Najrizičnije je područje u Hrvatskoj grad Zagreb, jer tu živi najviše stanovništva, a potom Dubrovnik, riječko područje i područje Dalmatinske zagore, rekao je  Ivo Allegretti za HRT, voditelj Geofizičkog odjela na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.  Allegretti je govorio o nedavnom potresu u Italiji, ali i o rizicima za Hrvatsku.

- Italija je na dijelu apeninske ploče, a između Hrvatske i Italije nalazi se jadranska mikroploča. Izravno djelovanje od apeninske ploče, koja je sada očito aktivirana, teško će se dogoditi u Hrvatskoj - rekao je Allegretti. Dodao je kako se potresi ne mogu predviđati i da se radi o kaotičnim događajima.

Najveći potres koji je pogodio Zagreb bio je 1880. godine. 

Štetu koju je uzrokovala ova katastrofa nije bilo moguće procijeniti, no dovoljno je spomenuti da se srušilo do 500 zidova i 1500 dimnjaka. Mnogo je kuća stradalo i vjerojatno nije bilo ni jedne koja je bila neoštećena. Ovim su riječima nekadašnji mediji opisali posljedice stravičnog i najvećeg potresa koji je ikada zadesio Zagreb, a za kojeg mnogi tvrde da bi se mogao ponoviti, te da će se sigurno ponoviti obzirom da se Zagreb nalazi na trusnom području.

U nastavku donosimo detalje koje su tadašnji mediji pisali o ovom nemilom događaju.

"Nesreća koja je zadesila glavni grad Hrvatske odjekuje cijelom našom domovinom, a užasne posljedice koje je ostavila prelaze granice monarhije i pokazuje  ostatku svijeta kakva je nezaslužena sudbina zadesila naš narod. Potres koji je bjesnio u Zagrebu i ponavljao se četiri dana, zamalo da nije iza sebe ostavio samo ruševine", opisale su dnevne novine Sriemski Hrvat razoran potres u Zagrebu koji se dogodio 9. studenog 1880. godine u sedam sati ujutro. 

"Ne zna se tko je u tom trenutku bio više prestrašen. Je li to bio onaj koji je stajao na ulici i gledao kako sa krovova padaju dimnjaci i stotine tisuća opeka pa je pobjegao u kuću ili ipak čovjek koji je bio u kući gdje mu komadi zidova padali na glavu stoga je bježao na ulicu", pisalo je u izvještaju od 10. studenog 1880. Narodnih novina. 

"Taj dan će u povijesti Zagreba ostati ispisan crnim slovima. Nad gradom se nadvila žalost, a sitna kiša koja je počela nakon toga sipiti ostavljala je dojam kao da nebo plače. Na licima građana se mogla uočiti tuga i užas, a prizor koji je bio posljedica potresa je bio grozan. Ne može ga nitko opisati", ističe Obzor. 

Materijalna šteta bila je golema

U međuvremenu su stizali dopisi o stanju u pojedinim dijelovima glavnog hrvatskog grada. U Vrapču se toranj crkve raspao na četiri dijela, zidine debele metar i pol su pukle, a razdvojile se od svoda. Dimnjaci su se porušili i crijep je popadao sa krovova. 

Materijalna šteta je bila golema. Nastradale su brojne kuće, dućani koji su posjedovali bilo kakve stvari koje su se mogle razbiti te muzeji u kojima su se polupali  izloženi predmeti, ali najveća su oštećenja pretrpjele ipak crkve. 

"Trgovci koji prodaju staklo i porculan, kao i oni koji imaju vino, likere, rum i ulje u bocama, imaju  goleme probleme", izvještavale su novine.

No, na sreću nije bilo ljudskih žrtava, iako su bolnice bile pune ozlijeđenih ljudi i nije više bilo mjesta. 

"Mnogi ljudi su skakali kroz prozore i pritom se ozlijedili, a ima i onih koji su uspjeli izbjeći bilo kakvu ozljedu", citat je iz jednih novina.

Događaj je izazvao veliku pomutnju i počela je velika seoba ljudi po zagrebačkim ulicama. Ostavili su sve u kućama, izašli bosi i goli s djecom, ali onda nisu znali kuda. Oni koji su imali vinograd ili nekog znanca izvan grada, uputili su se tamo, dok su bogatiji otišli u gradove poput Beča i Graza. 

"Već je 5000 stanovnika napustilo Zagreb", navodi Sriemski Hrvat. 

Potresi u okolici grada

Ipak, ni okolica glavnog grada nije nije imala više sreće. Stigle su vijesti  o slabom potresu iz Gradca, Ljubljane, Beča, Rijeka i Senja. Bio je jači u Osijeku, Virovitici, Pakracu, Savskom Marofu, Sisku, Bjelovaru, Karlovcu i Samoboru. Potres je bio žestok u Novoj Gradiški, Daruvaru, Lipiku i Križevcima, no nigdje toliko jak kao u Zagrebu. 

"U više sela je nastradalo mnogo kuća, osobito vlastelinskih. Gotovo sve veće i zidane zgrade, crkve i dvorovi su se porušili ili su pretrpjeli tolika oštećenja da se bez radikalnoga popravka ne može u njima boraviti."

Građani su u tim teškim trenucima nastojali međusobno si pomagati i pokušali su si olakšati posljedice ove teške nesreće.

"Jedna od karakternih crta Hrvata je žilavost, a to sada pokazuju.  Sabor i gradski zastupnici nastavljaju obavljati svoj posao,  a budući da nema plina koristi se petrolej. Ne može se stanovati u kućama pa ljudi borave u kolibama ili spavaju pod vedrim nebom. No, svatko radi dalje kako god može", divi se Sriemski Hrvat ponašanju građana. 

Nastale su razne priče o toj katastrofi, pogotovo o tome kako su mnogi ljudi pravim čudom preživjeli ovaj potres.