Predsjednik Venezuele Hugo Chavez preminuo u 59. godini

U 59. godini preminuo je venezuelanski predsjednik Hugo Chavez, javljaju svjetski mediji. Vijest o njegovoj smrti objavio je potpredsjednik Venezuele Nicolas Maduro. Chavez je preminuo u vojnoj bolnici u Caracasu u 16.25 sati po lokalnom vremenu, objavio je Reuters. 

Stanje mu se pogoršalo u četvrtak, a uz kemoterapiju koju je uzimao, liječio se i od teške infekcije dišnih puteva. 

Za bolest doznao prije dvije godine 

Chavez je u lipnju 2011. objavio kako boluje od raka. Otad je operiran četiri puta, bio je na kemoterapijama i zračenju zbog čega mu je zdravlje bio ozbiljno narušeno. Venezuelanske vlasti nikada nisu otkrile sve detalje oko njegovog zdravstvenog stanja.

Posjetimo, Venezuela je u utorak optužila "domaće i strane neprijatelje" države da su otrovali bolesnog predsjednika Chaveza te su iz države izbacili američkog diplomata za kojeg tvrde da je tražio vojnu potporu za rušenje vlade. Iz države je protjeran ataše zračnih snaga pri veleposlanstvu SAD-a David Del Monaco, zato što je sudjelovao u "konspirativnom planu", tada je izvijestilo ministarstvo informiranja Venezuele. 

Maduro je kazao da će jednog dana imati "znanstveni dokaz" da je Chavez, koji se bori s rakom, otrovan. Desnicu u državi tada nazvao "oligarhijom" i "neprijateljima države".

Prošlog tjedna Guillermo Cochez, bivši veleposlanik Paname u Organizaciji američkih država, izjavio da je Chavez klinički mrtav već dva mjeseca. Cochez je za kolumbijsku televiziju NTN24 izjavio da je kod Chaveza moždana smrt nastupila još 30. prosinca 2012., a da su tek kasnije Chavezove kćeri od liječnika zatražile da ga isključe s aparata.

Cochez je dodao da je Chavez prevezen iz Havane u Caracas kako mu na Kubi ne bi bili isključeni aparati za održavanje života. Tada je kazao i kako je nedavno objavljena fotografija Huga Chaveza s kćerima lažna. 

Biografija

Hugo Rafael Chávez Frías rođen je 28. lipnja 1954. u venezuelanskom selu Sabaneta, kao drugo od sedmero djece. Njegovi roditelji Hugo de los Reyes Chávez i Elena Frías de Chávez su bili učitelji koji su živjeli i radili u Los Rastrojosu, dok su Hugo i njegov stariji brat Adán odrastali kod bake Rose. Ona je bila katolkinja te je u vjeri odgajala dječake. Hugo je čak bio ministrant u lokalnoj crkvi. Kasnije će opisati svoje djetinjstvo kao "siromašno, ali vrlo sretno".

Sa 17 godina Chavez je upisao Vojnu akademiju u Caracasu. Na Akademiji je bio član prve klase koja je pratila nastavni program poznat kao Andrés Bello Plan. Taj novi program bio je pokrenut od skupine naprednih, nacionalistički orijentiranih vojnih časnika koji su vjerovali u promjene u vojsci. Vojna akademija mu je kasnije uvelike odredila život i ciljeve. Godine 1975. upisao je studij političkih znanosti u Caracasu na sveučilištu Simón Bolívar, no nikada ga nije završio. 

Dok je studirao s nekolicinom istomišljenika je razvio ljevičarsko-nacionalističku doktrinu nazvanu bolivarizam. Doktrina je svoje izvore pronalazila u panameričkim promišljanjima i idejama revolucionara Simóna Bolívara i peruanskog predsjednika Juana Velasco Alvarada te učenjima različitih socijalističkih i komunističkih lidera. U studentskim danima dosta se posvetio sportu te se s timom Criollitos de Venezuela natjecao u bejzbolu i softbolu u nacionalnom prvenstvu. Uz to napisao je brojne pjesme, priče i kazališna djela.

Propali puč i odlazak u zatvor

Chávezova vojna služba trajala je 17 godina tijekom kojih je obnašao različite dužnosti, a između ostalog je predavao i na venezuelanskoj vojnoj akademiji. Njegovo nezadovoljstvo vlašću rezultiralo je pokušajem puča 4. veljače 1992. kada je pet postrojba pod njegovim zapovjedništvom u Caracasu pokušalo zauzeti najvažnije strateške točke. Nekoliko stotina ljudi je poginulo, puč je propao, a Chávez je završio u zatvoru. Unatoč neuspjelom puču u očima mnogim siromašnih stanovnika Venezuele Chávez je postao jedina osoba u venezuelanskom društvu koja je ustala protiv vladavine korupcije i kleptokracije. Nakon dvije godine zatvora predsjednik Rafael Caldera ga je pomilovao.

Dolazak na vlast

Izlaskom iz zatvora osnovao je stranku Movimiento Quinta Republica (Pokret za petu republiku). Na predsjedničkim izborima 6. prosinca 1998. dobio je 56,2% glasova i postao predsjednik zahvaljujući glasovima siromašnih građana kod kojih je imao podršku. Jedan od njegovih prvih poteza bio je pokretanje plana Bolivar 2000. Taj je plan predviđao gradnju cesta i kuća te masovno cijepljenje stanovništva. Ujedno je zaustavio planiranu privatizaciju sustava socijalnog osiguranja, industrije aluminija i naftnog sektora.

Njegovi politički neprijatelji su srednja i viša klasa, sindikati, kao i skoro svi privatni mediji u zemlji. Takva situacija je dovela do političke polarizacije u Venezueli, a kao rezultat toga 12. travnja 2002. godine je izvršen vojni udar na kome je opozicija preuzela vlast, ali samo nakratko. Zbog velike podrške među vojnicima Chávez je vraćen na predsjedničku fotelju dva dana kasnije, 14. travnja. U prosincu iste godine počeo je veliki štrajk u naftnoj industriji koji je trajao dva mjeseca, izazvan Chávezovim pokušajima mijenjanja vodstva u naftnim kompanijama i otkazima 18.000 radnika.

Odnosi sa SAD-om i Kubom

Chávezovi odnosi sa SAD-om su vrlo loši, a više puta je prijetio prestankom izvoza nafte u tu zemlju zbog miješanja u unutrašnje stvari Venezuele. SAD je navodno podržavao vojni udar protiv Cháveza u 2002. godini. 

Chavez je iskazao želju da zemlje Latinske Amerike uspostave vojni savez nalik NATO paktu. U skladu s tim Venezuela je smanjila narudžbe vojne opreme iz Sjedinjenih Država, a kasnije i obustavila, i oružje odlučila naručivati iz drugih zemalja (Brazila, Rusije, Kine i Španjolske). Kako bi pokazao da misli ozbiljno Chávez je zatražio od svih američkih vojnika koji borave u Venezueli da napuste zemlju. 

Nasuprot tome, odnosi s Kubom i Fidelom Castrom su jako dobri, a njihove dvije zemlje dobro surađuju i razmjenjuju usluge.

Borba s bolešću

Hugo Chávez je 30. lipnja 2011. u televizijskom obraćanju iz Havane potvrdio da boluje od raka te da je 10. lipnja operiran na Kubi. Nakon toga se u javnosti pojavio na svoj 57. rođendan kada je rekao da su ga zdravstveni problemi doveli do toga da radikalno promijeni način života. Samo tri mjeseca prije predsjedničkih izbora, 9. srpnja 2012. objavio je kako se u potpunosti oporavio od raka. Početkom listopada je osvojio svoj četvrti mandat pobijedivši protukandidata Henriquea Caprilesa i tako dobio povjerenje građana da bude predsjednik još šest godina. 27. studenog 2012. najavio je kako ponovno putuje na Kubu na liječenje budući da mu se bolest vratila. Operiran je 11. prosinca, nakon čega je dobio respiratornu infekciju. Mediji su objavili da je pao u komu i da bi mu liječnici svakog trenutka mogli isključiti aparate. Za predsjednika je trebao prisegnuti 10. siječnja. U Venezueli su čak otkazali proslavu Nove godine zbog žalovanja za voljenim predsjednikom.

Izvori: Moljac.hr, Wikipedia (eng), Wikipedia (hr)