Strava u Oroslavju: 'Konji su gladni, žedni i stalno zatvoreni'

Stanovnici Oroslavja zgroženi su stanjem na farmi vlasnika oroslavskog hipodroma i “Štalice” Josipa Tuđe. Kažu kako je 30-ak konja koliko ih je još preostalo u štali, izgladnjelo i žedno.

- Ovi jadni sportski konji su nažalost postali žrtve čovjeka koji je sa svojim poduzećem Oreh završio u ogromnim financijskim problemima, ali se zato vrlo rado slika po lokalnim televizijama i glumi nekakvog pučkog tribuna  Osim što su konji neishranjeni, žedni i stalno zatvoreni, ugibaju i zbog neadekvatne veterinarske zaštite. Izgledaju loše i zasigurno su puni glista i ostalih parazita - tvrde mještani Oroslavja.

Tvrtka Oreh u stečaju ima dug od 635 tisuća kuna, a osobni dug Josipa Tuđe pak iznosi čak 3,6 milijuna kuna, što je ukupno preko 4,2 milijuna kuna, piše Zagorje International.hr.

'Normalno je da konji ugibaju'

Vlasnik konja Josip Tuđa rekao je za Zagorje International kako u Africi umiru milijuni djece, a ovdje se pravi problem o nekoliko njegovih uginulih konja.

- Umiru ljudi, ugibaju i sve ostale životinje i sasvim je normalno da ugibaju i konji, naročito preko zime. Pa jedan konj prije nekoliko godina uginuo mi je i na samoj stazi na hipodromu gdje se održavala kasačka utrka. U cijeloj ovoj priči radi o najobičnijoj podvali jednog mog radnika, Milorada Brkića, kojem sam davao 500 kuna tjedno da mi pomaže postavljati ogradu oko ranča, kako bi konje sada na proljeće mogao pustiti izvan štale. On je fotografije uginulih konja objavio na Facebooku. To mi je hvala što sam mu dao posao. Osim toga i stalno me potkradao. Krao mi je iz štale opremu, zob, kukuruz, sve čega se domogao, pa više tamo ništa ne mogu ni ostavljati. Zbog krađa ga je privodila i policija – rekao je Tuđa.

Na upit ugibaju li mu konji zbog neishranjenosti i nebrige, Tuđa je rekao kako je istina da ne hrani konje baš onako kako bi trebalo, a zbog nedostatka novca ne može im pružiti ni adekvatnu veterinarsku zaštitu. No, dodaje, od gladi i žeđi, kao što neki pričaju, konji sigurno nisu uginuli.

'Novca za veterinara nemam'

- Nažalost zbog financijskih teškoća u kojima sam se našao, nemam novca da im osiguram bolju hranu i veterinarsku zaštitu jer je to za 30-ak konja jako skupo. I ovako me samo tjedno sijeno košta oko tisuću kuna, a još dajem i 500-tinjak kuna za kukuruz, što je mjesečno više od šest tisuća kuna. Isto tako samo za lijekove protiv parazita, samo ove godine, potrošio sam više od dvije tisuće kuna. No, istina je kako novca za veterinare nemam, jer sve to puno košta, a koristi od uzgoja konja nemam nikakve. Za razliku od ostalih uzgajivača konja – hladnokrvnjaka, posavca i lipicanaca, za ove sportske konje, američke kasače, ne dobiva se ni kuna poticaja. Tek sam dosad dobivao dvije, tri tisuće kuna poticaja godišnje za okolne pašnjake, no prošle godine zbog toga što mi je otac umro, a zemlju pripisao na moju maloljetnu djecu nisam dobio ni lipe – kaže Tuđa.

Dodaje kako je nekad u staji imao 70 konja, a sada ih je preostalo samo 30-ak. Do sada ih je kroz nekoliko godina 15-ak uginulo i svi su, kaže, zakonski zbrinuti putem higijeničarske službe. Neke je uspio prodati za dvije, tri tisuće kuna, desetak ih je zaklao zbog mesa, a desetak konja je pak podijelio.

– Rado bih se riješio i ovih preostalih 30-ak grla, no nitko ih više neće ni da mu ih dam badava. Jer zbog slabog interesa javnosti, kasačkih utrka u Hrvatskoj više nema, a za klanje ih nitko neće, jer svi hoće pasmine koje su veće, deblje i ishranjenije od ovih mojih sportskih. Hranim ih i brinem se o njima, sukladno svojim financijskim mogućnostima koliko mogu. Eto, za dva, tri tjedna nadam se da ću napraviti i ogradu, pa ću ih moći pustiti i van na pašnjak – rekao je Tuđa.