Ukleta Titova rezidencija: Iz palače krali što su stigli

Zavjese koje se njišu na propuhu skršenih prozora danas su jedini znak života u rezidencijalnom kompleksu u kojem se nekad odmarao Josip Broz Tito.
Na nekadašnju faraonsku raskoš podsjećaju samo ruine. Prolazeći kroz sablasno praznu ličku šumu kraj Saborskog, najdužeg hrvatskog sela, stižemo ravno u srce 6500 “kvadrata” okamenjenog carstva koje zaboravljeno leži na samom rubu litice.
Odškrinuvši teška hrastova vrata vile Izvor, zapuhnuo nas je hladan jezovit dah zamrla vremena. Prostranim dvoranama nekada se orio smijeh, ples i pjesma s danas ukradena klavira. Kovali su se tajni planovi o unaprjeđenju Jugoslavije. Širila se jeka udaraca čunjeva iz kuglane, miris novih kartaških špilova i kubanskih cigara s biljarskih stolova. Danas, unutar zidova koje su sredinom prošlog stoljeća digli politički zatvorenici nema gotovo ničeg. Polomljeni komadi namještaja razbacani su po napola izbijenim parketima. Žice su iščupane iz zidova. Nije pošteđeno ni mramorno stubište koje se iz primaće dvorane na dvije strane proteže do spavaćih soba. Lopovi su stube razbijali batovima pokušavajući ih iščupati iz ležišta.
U lijevom krilu trokatnice bile su Titove odaje s liftom, gdje se danas strop urušava od prokišnjavanja. Drvene terase čekaju naivnu žrtvu da je propuste kroz napukle daske. Tek nedavno vila je službeno postala državno vlasništvo, no nitko se za nju ne brine. Vraćanje impresivna zdanja u prvobitno stanje stajalo bi oko 370 milijuna kuna. U funkciji je bila do kraja ‘80-ih, a u Domovinskom ratu njome su se služili pobunjeni lički Srbi. Iza njih je ostala pustoš. U kući blizu vile do prije nekoliko mjeseci živjela je starica.
Ona je kao djevojka Titu nosila cvijeće, a nakon njegove smrti branila ju je od “grabežljivaca”. Hodajući vilom, još se osjeća dašak vremena u kojem je blistala.

PROPAST: KRADE TKO ŠTO STIGNE
Hodnik obložen hrastovom lamperijom propao je pod batovima lopova.  Krade tko što stige, a u cijelom zdanju jedino je cijela i netaknuta u dvorištu ostala pseća kućica

PALAČA BILA U FUNKCIJI DO KRAJA '80-IH
POČETAK GRADNJE: 1948.
ZAVRŠETAK GRADNJE: 1953.
POVRŠINA: 6500 m2
NADMORSKA VISINA:  720 m
ZA ADAPTACIJU TREBA: 370 mil. kn
Vilu su gradili politički zatvorenici. Zeleni kamen od kojeg je sagrađena dopremali su sa zagrebačke gore Medvednice. Ispod vile napravljen je tunel za bijeg, koji je vodio do druge strane brda.