Kad sam bio mali: Ante Ćorić s devet godina izvodio je čuda...

Za Joea Šimunića kažu da bez problema tehnicira i sjedeći, ali Dinamo ima još većeg majstora “žongliranja”. Ante Ćorić (17) savršeno tehnicira, radi sklekove s loptom za vratom, ma čuda izvodi...

Dinamov wunderkind sve je to već usavršio kao dječak. Više od 8000 gledatelja ostalo je bez daha kad je 2006., na Kutiji šibica, tada devetogodišnji Ante izašao ne parket Ledene dvorane i tehnicirao poput Roberta Prosinečkog. Glavom, nogom, koljenom, ramenom... Gotovo da nema dijela tijela kojim nije podigao loptu. Sitan, poput Palčice, jedva da su ga mogli vidjeti od lopte.

- Vježbam po cijele dane. Koliko mogu? Ha, nemam pojma, vjerojatno 1000 puta - odgovorio je tad maleni Ante.

Te je 2006. godine Ćorić trenirao u Zagrebu, na terenima u Veslačkoj. Dan nakon što je oduševio zagrebačke ljubitelje malog nogometa došli smo Antu vidjeti na treningu u klubu. U tom trenutku vježbao je zaustavljanje lopte stražnjim dijelom glave, zatiljkom.


- Kako mi ide? Odlično. Probajte je baciti - rekao je Ante bacivši nam loptu u ruke.

Bacili smo loptu tri-četiri metra uvis, a Ćorić ju je, poput najvećih majstora, uštopao zatiljkom. Baš u to vrijeme europskim nogometom harao je veliki Brazilac Ronaldinho.


- Nešto slično sam vidio da on radi. Pokušavam neke njegove poteze kopirati. On mi je idol - govorio je dječak.

Tehniciranje mu je išlo toliko dobro da su ga zbog “vratolomija” opet pozvali u Dom sportova. Tehnicirao je i na Dvoranskom prvenstvu 2008.

- Išao je tehnicirati čak i u Njemačku. Nijemci su govorili da nikad nisu vidjeli žonglera koji je tako dobar a tako mlad. Bio je i u Sarajevu, a i na nekoliko turnira u Zagrebu. Mnogi su ga zvali - prisjetio se Miljenko, Antin otac.

Osim tehniciranja, Ante je kao klinac od devet-deset godina igrao i na turniru za mlađe uzraste na zagrebačkom Jelenovcu. Ne treba posebno ni napominjati da je i tamo bio najbolji igrač i najbolji strijelac. Teško je nabrojiti sve njegove trofeje i ostvarenja dok je igrao za mlađe uzraste Salzburga. 

Baš zbog toga danas i ne treba čuditi što Dinamo opet u svlačionici ima wunderkinda kojeg bi rado voljeli dovesti Bayern, Roma, Chelsea. Pitanje je samo koji će od velikana biti najbrži jer svi stručnjaci tvrde kako je pred njim velika karijera. Već s deset godina Antu su pozvali u Ludwigshafen, u neslužbeni Bayernov kamp. Tamo je bilo 320 nogometaša.

Tijekom sedam dana tamo nogometaši su morali zadovoljiti u četiri kategorije. Momčadski rad, tehnika, brzina i razumijevanje igre. Ne samo da je zadovoljio, Ante je u sve četiri kategorije bio najbolji.

Ocjene za svaku kategoriju su bile u rasponu od 10 do 50, a Ante je dobio sve četiri 50-ice, rezultat koji nikad nije imao niti jedan dječak. U Bayernu je postavio klupski rekord s maksimalnih 200 bodova.

Nakon svega je još bio jedan od rijetkih koji su zabili škaricama. Nijemci se nisu mogli nadiviti čudu od djeteta. Na diplomi koju su mu uručili za najboljeg igrača, Ćoriću su pogrešno upisali prezime. Umjesto Ćorić napisali su “Calic”, no nitko se nije bunio.

“Dragulj” našeg nogometa je izvan terena već dva tjedna. Ozlijedio se na posljednjem treningu prije utakmice mlade reprezentacije s Engleskom.

Ipak, gležanj je sad puno bolje i Zoran Mamić bi na Ćorića mogao računati idućeg tjedna, protiv Red Bull Salzburga. Već je Ante zabio Astri, i to majstorski. Valjda će gležanj dopustiti da i njegov bivši klub iz Austrije vidi u kakvog se čudesnog igrača Ćorić razvija. 

Igrača kojeg se isplati doći vidjeti uživo...