Legende kockastih: Uzeo sam sekundu, izmjerio puls i - zabio

Hrvatska nogometna reprezentacija nastupila je na tri Svjetska prvenstva dosad. Najznačajniji trag Hrvatska je ostavila 1998. godine kada je osvojila svjetsku broncu. Za vas smo pripremili osvrt na "kockaste" legende koje su predvodile Hrvatsku u Francuskoj, Japanu i Južnoj Koreji te Njemačkoj. Svaki treći dan objavit ćemo po jedan članak u specijalu - Legende 'kockastih'.

Najbolji strijelac Svjetskog prvenstva 1998. godine u Francuskoj sa šest golova iz sedam utakmica! Najbolji strijelac hrvatske nogometne reprezentacije s impresivnom statistikom, 45 golova u 69 utakmica. Mnogi ga smatraju najvećim hrvatskim nogometašem u povijesti...

Nesumnjivo, Davor Šuker odigrao je najznačajniju rolu tijekom uspona do brončane medalje. U sjajnoj formi, iza sebe s veznim velikanima, Asanovićem, Bobanom i Prosinečkim, bio je prava napast za suparničke obrane.

Na Mundijal Šuker nije došao nepoznat, već se svijetu pokazao na dvije godine ranijoj europskoj smotri, u Sevilli s Maradonom te u Realu koji ga je angažirao nakon sjajnih statistika gdje god bi se pojavio. Potvrda njegove silne nadarenosti stigla je baš na prvenstvu u Francuskoj gdje je u svakoj utakmici, osim protiv Argentine, zabio gol.

U prvoj utakmici protiv Jamajke treći gol "kockastih" Šuker je postigao lukavo čekajući loptu na drugoj stativi, kroz šumu nogu pronašavši put do mreže. Bio je to uvod u svjetsku predstavu Davora Šukera...

U dvoboju protiv Japana na tropskoj vrućini Šuker je u jednom trenutku djelovao izbezumljeno. Bilo je to nakon njegovog sjajnog lob udarca golmana Kawaguchija. Udarac je zaustavila vratnica na koju se dvije sekunde kasnije sam Šuker gotovo pa uspeo. Od muke. Njegova fotografija kako se rukama diže na vratnicu obišla je svijet. No, pred kraj utakmice Asanović je po lijevom boku pobjegao japanskoj potjeri i ubacio, a gdje nego do druge stative gdje je čekao Šuker. I konačno je Kawaguchi bio nemoćan.

U dvoboju protiv Argentine Šuker nije bio realizator, no u toj utakmici bilo je posve jasno da su Hrvati računali da će i porazom ići na Rumunje koji su im bili primamljiviji suparnik nego Englezi. Da je trebalo zacijelo bi i tada Šuker bio strijelac.

Nisam razmišljao o tome da budem najbolji strijelac

U dvoboju osmine finala protiv Rumunjske, Šuker je doslovce izveo show prigodom dva izvođenja penala. Prisjetimo se, nakon obaranja Asanovića u kaznenom prostoru, Šuker je bio izvođač penala. Dvaput! Sudac je poništio prvo uspješno izvođenje zbog preranog utrčavanja nekoga od hrvatskih nogometaša. Šuker se prisjeća:

- Bio sam nervozan kad mi je sudac dao znak da moram ponovno pucati. Pogriješio je Zvone Boban jer je prebrzo utrčao u kazneni prostor. A poznavao sam golmana Steleu iz španjolskog prvenstva, znao je i on mene. No u tom trenutku nije mi bilo važno tko je na golu. Da sam morao pucati 10 puta zaredom, pogodio bih svaki put. Toliko sam bio fokusiran. Opet, nije bilo lako. Kad se dogodi takva situacija, kad sudac naloži ponovno izvođenje penala, izvođač je u stanju šoka. Da sam samo na trenutak pomislio da bih mogao promašiti, vjerojatno bi mi se to i dogodilo. Uzeo sam si sekundu viška. Provjerio puls. Nisam bio preplašen.

S tim golom za 1-0, Hrvatska je prošla Rumunje i otišla u četvrtfinale na Njemačku. I tu je Šuker gađao i pogodio, za 3-0 Hrvata protiv dobrih Nijemaca koji su prijetili sve do 2-0. Poslije trećeg gola Hrvatske konačno su se smirili. Bio je to krasan uzvrat za poraz dvije godine ranije na europskoj smotri u Engleskoj. Sada nam na pamet pada ona "rolica" Šukera ispred vratara Köpkea...

Šukerov gol Barthezu nakon impresivne Asanovićeve asistencije zacijelo je najuzvišeniji trenutak hrvatskog nogometa uopće. U tom trenutku Hrvatska je bila finalist Svjetskog prvenstva! Juriš Šukera prema Barthezu, najboljem golmanu prvenstva, završio je golom, tih dana najbolji hrvatski strijelac nije mogao pogriješiti!

- Nitko se nije znao tako izvući pažnji obrane kao Šuker - prisjeća se njegov najčešći asistent Asanović.

Nažalost, Hrvatska je zbog pogrešaka u obrani izgubila polufinalnu utakmicu protiv Francuza. Iako je momčad upala u kolektivnu depresiju, skupila je snage izvući se iz tamnog stanja duše i u dvoboju za brončanu medalju pružiti izvrsnu partiju. Sa Šukerom na čelu.

- Pričali su suigrači da treba igrati na mene kako bih postao najbolji strijelac prvenstva. Iskreno, nisam tako razmišljao, bilo mi je bitno da osvojimo medalju, a ako ja pripomognem tome - to bolje - sjeća se Šuker. 

Naravno da je zabio, za 2-1 pobjedu! Za naslov najboljeg strijelca, za povijest.

Četiri godine kasnije, na SP-u u Japanu i Južnoj Koreji Šuker je odigrao tek 64 minute u porazu u prvoj utakmici protiv Meksika. Mogao je i trebao više, no lutanja u tadašnjoj hrvatskoj reprezentaciji bilo je previše. I nisu prošli skupinu pokraj Meksika, Italije i Ekvadora...