Mijo Caktaš se u krugu obitelji sprema za Europsku ligu...

Prije točno godinu dana Mijo Caktaš doživio je tešku ozljedu koljena, ozljedu nakon koje se mnogi nisu vratili vrhunskom nogometu. No Mijo se vratio još bolji i danas je jedan od ključnih igrača Tudorovog veznog reda. Jedan od onih koji igraju, ali i zabijaju iz drugoga plana. Tajna je, tvrdi, u skladnom obiteljskom životu, a ne žali se ni na skromna mjesečna primanja. 

- Nikad nisam sumnjao u uspješan oporavak, bilo je samo pitanje koliko će mi trebati vremena. Danas sam iskusniji i jači, bolji igrač nego što sam bio prije ozljede. Ne osjećam nikakve posljedice i bez problema pratim ritam od dvije utakmice tjedno – kaže nam Mijo, koji je pun samopouzdanja nakon pet postignutih golova, pa je protiv Zadra kazneni udarca izveo ''panenkom''. 

- Dobre igre i rezultati koje postižemo i meni su digle samopouzdanje, tako da me nije bilo strah pogreške. Nakon nešto lošijeg starta sve je leglo na svoje mjesto, igramo sjajno i jedva čekamo najvažniji susret sezone, protiv Dnjepra, koji nam puno toga može donijeti. Kad je Hajduk s Poklepovićem igrao Europsku ligu, ja sam bio junior i vraćao sam lopte iza gola i dobro se sjećam kakva je to bila euforija u klubu, na tribinama... Volio bih to doživjeti i na terenu. 

Hajduk se ekipirao, dolaskom Milevskog i Mezge na svakoj poziciji imaju po dva kvalitetna igrača. 

- Milevski je čudo, ono što on pokazuje na treningu u HNL-u se ne može vidjeti. Kad bude potpuno spreman, bit će nam veliko pojačanje. I Mezga je dobar, vidi se da je odličan igrač, samo će mu trebati vremena da se uigra s nama. 

Pauzu zbog ozljede Caktaš je iskoristio da posloži privatni život, oženio se dugogodišnjom djevojkom Teom, prije dva mjeseca dobili su i kćerkicu Enu, koja je u nedjelju krštena... 

- Tek su mi 22 godine, a da sam znao da je ovako dobro u braku, oženio bih se i ranije. Svaki slobodan trenutak sam kod kuće, odmaram se i nekako sam mirniji, zadovoljniji i koncentriraniji na obaveze. Svakome bih sportašu preporučio da se posveti obitelji što ranije – kaže Mijo, koji se ne žali na mala primanja, iako bi imao razloga, jer igra za minimalac od tek nešto više od 6.000 kuna mjesečno. 

- Nekako se nas troje pokrivamo s tim, jer Tea još uvijek studira i ne radi..., ali da je lako, nije. Izgurat ćemo nekako, novac će valjda doći jednoga dana, s novim ugovorom ili kad odem u inozemstvo. Sve sam prepustio manageru Darku Nejašmiću i Hajduku, kad se oni dogovore oko ugovora ili mi pronađu novi klub, tek ću tada razmišljati o tome. Do tada sam koncentriran samo na Hajduk i na mogućnost da se plasiramo u Europsku ligu.