Ako je glavna svrha predsjedničke debate motiviranje glasača da izađu na izbore, onda je ovo što smo gledali sinoć na RTL Televiziji bila antipropaganda izbora.
Bila je to prva predsjednička debata na nacionalnoj televiziji, na uvjerljivo najsterilnijim predsjedničkim izborima do sada. Što smo naučili?
1. Josipović je kaktus
Još davno se hvalio da neće biti fikus, nego kaktus. Tko ga dirne, gadno će se nabosti. Tako je bilo i u sinoćnjem predsjedničkom sučeljavanju. Ivo Josipović je vraćao lopticu, izmjenjivao udarce, nije ostajao dužan nikome, ostavljajući dojam da je on izazivač, a ne predsjednik. Izgledao je kao netko kome je najviše stalo da pobijedi na izborima. Najborbeniji je bio kad se borio za sebe.
Pritom mu nije bilo teško čak i braniti ovu Vladu od optužbi da je najgora u hrvatskoj povijesti, vadeći podatak kako je čak sedam Sanaderovih ministara plus premijer završilo u zatvoru, ali to je zapravo učinio samo kako bi podsjetio Kolindu Grabar Kitarović da je i ona sjedila u toj, ako ne najgoroj, a onda najkriminalnijoj Vladi u povijesti. Ali ovoj Vladi opet nije dao ocjenu.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
2. Josipović je predsjednik
Svejedno, u ovoj konkurenciji Josipović je ostavio dojam predsjednika. Nije to bilo posebno teško: na mračnoj pozadini zasvijetlile su sve njegove kvalitete. Osim, po običaju, odijela. Ostavljao je dojam da zna što govori, trudio se govoriti o interesima nacije i države, a ne isključivo o vlastitim ili interesima nekih interesnih skupina, čak je i debatirao uvjerljivije nego ikad prije u posljednjih pet godina. Teško je zamisliti da bi netko drugi iz te ekipe - ako već nema nikog drugog u ponudi - mogao zasjesti na Pantovčak u idućih pet godina.
3. Kujundžić je u panici
Ušao je u debatu kao najlošiji kandidat u anketama, a to se i vidjelo. Bio je najagresivniji, najviše je gestikulirao, najviše se podsmjehivao, a od svih je najviše baratao populističkim floskulama. U očaju je čak spomenuo tu nesretnu novinsku anketu - kao lažiranu. Shvatio je da Sinčić može biti veći demagog, da je Kolinda jača na desnici, a da je Josipović naprosto predsjednik. Za njega u ovoj kampanji jednostavno nije bilo mjesta. Ostavio je dojam gubitnika.
4. Kolinda je ziherašica
Ako je namjerno željela izbjeći hrvanje u blatu, onda je u tome uspjela. Kandidatkinja HDZ-a držala se po strani, ziheraški odgovarala na pitanja, čak je izmigoljila iz nevjerojatnog pitanja voditelja bi li opet bila ministrica u Sanaderovoj vladi. Ostavila je smireni i samouvjereni dojam. Kao da nije izazivačica, nego predsjednica, više se branila od napada - i to sa svih strana - nego što je sama napadala. To joj je moglo donijeti glasove kod umjerenih birača.
5. Sinčić je totalitaran lik
Za razliku od Kujundžića koji je dobro znani, operetni lik desničarskog populista, Ivan Vilibor Sinčić širi oko sebe neku novu vrstu jeze. Lišen humanih gesti i mimike, ukočen i gotovo robotoidan, s agendom koje se slijepo drži i od koje ne odustaje - a uključuje čak i korištenje tajnih službi u obračunu s protivnicima - Sinčić simbolizira neku novu vrstu prijetnje s kakvom se dosad još nismo susreli. Za nekoga tko se hvali da postupa u skladu s idealima, najmanje se ponašao kao idealist. Jedino kao rušitelj.
6. Žele li birači svađu?
Bilo je to predsjedničko šamaranje od prve minute. Kujundžić i Sinčić su udarali tempo, Josipović je pratio, Kolinda eskivirala udarce. Izgledalo je kao prava debata, osim što se najmanje pričalo o meritumu funkcije za koju se natječu. Kad se građane u anketama pitalo što misle o predsjedničkoj kampanji, jedna od najvećih zamjerki ticala se upravo međusobnih svađi, optužbi, podmetanja, polemika među kandidatima. To je, čini se, ono što tjera birače od birališta. Oni misle da je država u preozbiljnom stanju da bi se kandidati za predsjednika ritualno nabacivali blatom.
Ako je glavna svrha debate motiviranje glasača da izađu na izbore, onda je ovo bila antipropaganda izbora.
7. Izbori za premijera
U debati se, možda ne toliko krivnjom samih kandidata, najmanje govorilo o ulozi šefa države, a najviše se polemiziralo o vladi, premijeru, gospodarstvu, vođenju države, koja je bila najgora, a koja najbolja vlada. Kao da je to bila kampanja za premijera, a ne predsjednika. Čak se Josipovića pitalo bi li podnio ostavku da je na mjestu ministra branitelja, te bi li smijenio ministra koji je vozio službeni auto na skijanje.
I zamislite, on je na sve to uredno odgovorio. U debati nema eskiviranja.
8. Tko je lijevo, tko je desno, a tko nije
Milan Kujundžić je u jednom trenutku rekao da u Hrvatskoj nema ljevice i desnice, već samo interesnih skupina koje mašu zastavama socijaldemokracije i demokršćanstva. I što se onda dogodilo? Josipović se hvalio da se "na desetke puta" susreo s kardinalom Bozanićem, ali da se time nije želio hvaliti u kampanji. Pa je to sačuvao za debatu tjedan dana prije izbora.
A Kolinda Grabar Kitarović je opet na pitanje pobačaja odgovorila kako je ona istovremeno "za život" i "za pravo izbora". Pa neka birači odaberu koji dio odgovora im se najviše sviđa.
9. Grozna ponuda
Tako izgleda predsjednička kampanja kad je fotelja na Pantovčaku zauzeta. Protiv aktualnog predsjednika kandidiraju se samo očajnici ili se žrtvuju luzeri. Nakon Mesićeva prvog mandata Sanader je na izborima žrtvovao Jadranku Kosor, a nešto je pokušao ušićariti anonimac Boris Mikšić. No, nakon Tuđmanova prvog mandata 1997. godine za neku drugu Hrvatsku žrtvovao se Vlado Gotovac (i dobio remenom u glavu), te Zdravko Tomac (kojemu se sad priviđaju crveni vragovi).
Ali ponuda možda nikada nije bila tako grozna kao sinoć u debati. Kitarović je totalno nekarizmatična, u usporedbi s njom Kosorica izgleda kao Churchill, Kujundžić je karikaturalna verzija desničara, Sinčić je samo iskrivljena verzija. A ni Josipović ne prolazi baš s fanfarama. I što je najgore, upravo takva ekipa barata najvećim planovima i obećanjima, u izravnoj suprotnosti s njihovim kapacitetima. Sva sreća da uloga šefa države nije više toliko bitna.
10. Mesijanski kompleks
Možda je to zbog blagdanske atmosfere izbora ili se možda samo nesretno poklopilo, ali ova predsjednička kampanja prožeta je mesijanskim kompleksom. Sinčić misli da je Mesija, Kujundžić se ponaša kao Mesija, Kitarović misli da je Tuđman Mesija, Josipović je mesijanski pomirljiv. I svi govore da će od Hrvatske napraviti Obećanu zemlju. Klešu se ustavne promjene, ispravljaju nepravde, pripremaju obračuni s bankarima i faraonima, brišu proračunski minusi, spašavaju autoceste i otvara Crveno more. Tko zna što nas još čeka u drugom krugu, ako do njega dođe.
