Više nije problem što je ravnatelj postavio kip Gospe na školskom hodniku, već što ministar prosvjete u tome ne vidi ništa sporno. Sve dok tamo ima puno katolika
Ministar prosvjete Vedran Mornar sve je lijepo objasnio.
"Tamo su 97 posto djece katolici i to po meni ne bi trebao biti problem".
To što je u hodniku osnovne škole "Šime Budinić" u Zadru postavljen veliki kip Gospe Lurdske. Preko cijelog školskog zida, u golemoj umjetnoj stijeni, odmah pored učionice vjeronauka.
Križevi više nisu dovoljni, raspela nisu dovoljna, ni sama nastava vjeronauka u javnoj školi također nije dovoljna. Falilo je ukazanje Gospe.
Molitva prije nastave?
Ali to, za ministra prosvjete u Vladi koju neki zanesenjaci još vole nazivati ljevičarskom, a oni gorljiviji "komunističkom, udbaškom i nenarodnom", nije predstavljao nikakav problem, jer "školu pohađa 97 posto katoličke djece".
Zvuči uvjerljivo. Međutim, ako u tu zadarsku školu ide baš toliko katolika, i ako ti katolici u školi, baš zato što ih je toliko, mogu instalirati vjerske kipove, što onda još mogu raditi u državnoj školi u sekularnoj državi?
Počinjati nastavu molitvom? Učiti djecu da je Bog stvorio čovjeka? Evoluciju proglasiti samo nepotvrđenom teorijom? Uvesti bezgrešno začeće na satove biologije? Govoriti protiv pobačaja, protiv nevjernika i krivovjernika?
Jer, školu ipak pohađa 97 posto katolika.
Previše da bi se učili sadržaji koji se ne poklapaju s njihovim vjerskim učenjem. I očito posve dovoljno da se od osnovne škole napravi svetište.
Koliko je dovoljno?
Ipak, na ovom mjestu treba se zapitati kolika većina je uopće dovoljna? Zar treba baš 97 posto? Ili je dosta 86 posto? Ili 66 posto? Ili možda tek 51 posto katolika, da se u škole krenu unositi kipovi svetaca, postavljati oltari, podizati križevi, a na ulaz instalira sveta vodica?
Iako ni ispovjedaonice ne bi bile naodmet.
Prema zadnjem popisu stanovništva, u Hrvatskoj živi 86 posto katolika. Ministar Mornar zasigurno bi taj postotak nazvao respektabilnim. Možda čak i dovoljnim.
Da se, primjerice, kip Gospe unese u Hrvatski sabor i postavi zdesna Josipu Leki. Ne, ipak bolje s lijeva, da ne izgura tajnicu Sabora. To bi bilo pravo jedinstvo Crkve i Države, o kojem je Leko baš nedavno govorio.
Ili da se u Banskim dvorima, ravno iznad premijerove glave, na zid prikuca ogroman križ. I da se raspela, ona koja već godinama nesmetano vise sa zidova hrvatskih škola, ministarskim dekretom postave po svim državnim institucijama.
Nažalost, kipovi se zasad ne bi uklopili u rebalans proračuna.
Ruku na srce, bilo bi to najmanje što se može učiniti u zemlji s 86 posto katolika.
Tako nam Boga
Uostalom, ako je predsjednik Republike, deklarirani agnostik, a neki kažu i ljevičar, svečanu prisegu na Trgu svetog Marka završio riječima "Tako mi Boga", a klerikalna udruga na referendumu ugurala vjersku definiciju braka u Ustav, onda je vrijeme da se prestanemo pretvarati da smo sekularna država.
Naime, više nije problem što je ravnatelj zadarske škole instalirao Gospu Lurdsku na hodniku, već je puno veći problem što ministar prosvjete u tome ne vidi ništa sporno. Sve dok tamo ima mnogo (dovoljno?) katolika.
Umjesto da svi ti katolici prije ili poslije škole odu u neku od stotina crkava, u svetište ili na hodočašće, ministar je ocijenio sasvim prikladnim da njihov ravnatelj od škole napravi svetište.
Nema problema
Na jučerašnjoj saborskoj raspravi don Ivan Grubišić požalio se da je njegov prijedlog o, kako on kaže, "povratku vjeronauka u crkve", naišao na javnu podršku tek jedne saborske zastupnice. Svi drugi to su uredno izignorirali.
Sad se vidi i zašto. Kako je krenulo, više bi šanse imala inicijativa za uklanjanjem nereligioznih sadržaja iz hrvatskih škola i iz čitavog obrazovnog sustava.
Kako ono kaže ministar prosvjete: "Tamo su 97 posto djece katolici i to po meni ne bi trebao biti problem".
