Danica Ramljak postala je zvijezda predsjedničkih izbora. Svojim pitanjima osvojila je naslovnice medija, ali i pažnju Ive Josipovića. Ali ne i Kolinde Grabar Kitarović
Danica Ramljak postala je zvijezda predsjedničke kampanje.
Što nije nikakvo čudo, kad se vidi kakva je predizborna kampanja i kakvi su predsjednički kandidati.
Zapravo, može se reći da je svemu ovome, sivilu kampanje, ispraznosti poruka i uličarskom prepucavanju, još samo falila bivša ravnateljica Instituta Ruđer Bošković, poznatija po svojim političkim stavovima i kaznenim prijavama, nego po znanstvenom opusu.
Zato i nije bio nikakav problem da se profilira u osobu koja kandidatima postavlja provokativna pitanja, da ta pitanja postavlja preko medijskih naslovnica, da svojim pitanjima izazove uzbunu u stožerima kandidata i naposljetku, da na ta pitanja zapravo uopće ne očekuje odgovor.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Pitanja koja je postavila Kolindi Grabar Kitarović dovoljno su optužujuća da bi zapravo, što se Danice Ramljak tiče, možda bilo najbolje da na njih nikada ne dobije odgovor.
Napao je i brat
A kad su je napali da svojim pitanjima radi za Ivu Josipovića, a napao ju je čak i vlastiti brat, Ramljak se brzo dosjetila da bi mogla i samom Josipoviću postaviti svojih deset pitanja i pritom mu dala 48 sati da na njih odgovori.
I onda, kao da to nije bilo dovoljno bizarno, Josipović se još entuzijastički ponudio da na ta pitanja odgovori. Kao da mu je to najnormalnija stvar na svijetu. Odgovarati na pitanja običnih građana.
Očito nisu bila baš teška.
Tako smo došli do toga da se Danica Ramljak, smijenjena ravnateljica "Ruđera", ispraćena s te pozicije uz kaznenu prijavu zbog nenamjenskog trošenja i navodnih pronevjera, iznenada nametnula kao važan faktor predsjedničkih izbora.
Osoba čija pitanja dospijevaju na naslovnice i osoba koja očekuje da joj kandidati na ta pitanja odgovaraju.
Zvuči kao simpatični građanski aktivizam, kao uključivanje običnih ljudi u kampanju, kao neki oblik direktne demokracije, ali i kao veća transparentnost i otvorenost kandidata pitanjima "iz publike".
Međutim, ono što je zanimljivo u ovoj priči jest to da su pitanja postala važnija od odgovora.
Retorički prizvuk
Danica Ramljak izrešetala je Kolindu Grabar Kitarović o njezinu mandatu u Washingtonu, o tome što je učinila za investicije, za gospodarstvo, ukidanje viza, dvostrukog oporezivanja, ali i o tome da si je sredila poziciju u NATO savezu dok je bila hrvatska ambasadorica, kao i o tome zašto je djecu ostavila na školovanju u Bruxellesu.
Na tako postavljena pitanja odgovori nisu potrebni. Ona su sama po sebi dovoljno optužujuća i zvuče gotovo retorički.
S druge strane, pitanja za Ivu Josipovića, s iznimkom pitanja o vađenju nafte iz Jadrana, tiču se vanjske politike i ostavljaju široki manevarski prostor za objašnjavanje i tumačenje onoga što je predsjednik obavio u svom mandatu.
Jedino "škakljivo" pitanje bilo je ono jedanaesto, kao usputno, zašto izbjegava dati ocjenu rada Milanovićeve vlade.
No čak i na to pitanje Josipović ima 48 sati da smisli neki suvisli odgovor.
Uglavnom, jasno je da pitanja za šefa države nisu nosila isti onaj naboj, provokativnost i nisu bila obojene istom strašću kao pitanja za Kolindu Grabar Kitarović. Valjda se Ramljak "ispucala" na pitanjima za kandidatkinju HDZ-a, pa nije imala više inspiracije.
No, s druge strane, sudeći po otvorenosti kojom je Josipović pristupio tim pitanjima može se zaključiti da je isto spreman učiniti s bilo kojim setom pitanja bilo kojeg hrvatskog građanina, pa čak i onih koji se, poput Ramljak, ne hvale američko-hrvatskim državljanstvom.
I nisu, poput Danice Ramljak, više obilježile javnu scenu stavovima protiv Haškog suda, protiv haškog svjedočenja Stipe Mesića i u obranu osuđenog generala Mirka Norca, nego uspjesima na čelu "Ruđera Boškovića".
Papir u ruke
Treba li se onda nadati kako je došlo vrijeme da svaki birač uzme olovku i papir - ili barem tastaturu - i krene pisati svojih deset pitanja za predsjednika države i njegove izazivače?
Bilo bi to odlično.
Takva vrsta građanskog aktivizma mogla bi biti dragocjena u zemlji apatije i opadajućeg interesa za izbore, kao što je dobrodošla otvorenost kojom šef države dočekuje takva pitanja.
Ali ne treba se zaletavati.
Činjenica da se Danica Ramljak promovirala u zvijezdu kampanje i faktora predsjedničkih izbora ipak više govori o samim izborima, kandidatima, sadržaju kampanje i o sredstvima koja se koriste u međusobnim obračunima, nego o nekom društvenom probitku koji se može iz ovoga izvući.
Možemo samo nagađati kakve nas još poslastice očekuju do izbora.
