Nije bitna kriza, prijetnje bankrotom i izvanrednim mjerama, nisu bitne optužbe na račun SDP-ove županice. Bitno je samo jedno: Milanovićev ostanak na čelu SDP-a
"Ja sam u Rijeci zadovoljan", izjavio je Zoran Milanović nakon jučerašnjeg trosatnog sastanka s pobunjenim stranačkim ogrankom. "Ne da sam tri dana na turneji, nego tri tjedna, a Primorsko-goranska županija samo je jedna od županija. Nastavljamo posao".
Kakav posao? Posao spašavanja vlastite fotelje.
Dok se država bori protiv krize, protiv proračunskih i srpanjskih rupa, protiv bankrota i izvanrednih mjera, a SDP-ova županica Marina Lovrić Merzel u četvrtom mjesecu svog pritvora bori se s novim optužbama, premijer i predsjednik SDP-a grčevito se bori za vlastiti opstanak.
To je postao najvažniji posao.
Pacifikacija stranke
Važniji od vođenja Vlade dok se zemlja davi u depresiji, važniji od rješavanja statusa stranačke kolegice koja već tri mjeseca sjedi u pritvoru, slaže optužnice, odbija podnijeti ostavku na mjesto županice, a stranka je odbija izbaciti iz svog članstva.
Trenutno je najvažniji Milanovićev posao "pacifikacija" stranačkih organizacija nakon izbacivanja Slavka Linića iz stranke, nakon žestokog raskola na sjednici Glavnog odbora i strmoglavog pada rejtinga SDP-a, Vlade i pogotovo rejtinga samog Milanovića.
Zato će on tri tjedna obilaziti županijske organizacije, otprilike kao što je njegov oporbeni pandan Tomislav Karamarko skoro cijeli saborski mandat obilazio HDZ-ove organizacije, učvršćujući svoju vlast i pripremajući se za izbore.
Osobni interes pretpostavio je stranačkom interesu, a stranački interes onom državnom.
Račanov recept
"Mene je ovo podsjetilo na sličnu Račanovu turneju 2003. godine, kad se predosjećalo već da će se izbori izgubiti, i da ovaj road show zapravo služi tome da Milanović konsolidira svoju poziciju, a ne stranačku", upozorio je jedan od riječkih SDP-ovaca nakon Milanovićeva sastanka s Vojkom Obersnelom i drugim članovima trenutno najvažnije SDP-ove organizacije.
Jučer je Milanović u Rijeci uključio sav svoj šarm, ne bi li primirio članove uznemirene naprasnim izbacivanjem Linića, a trebao bi ga "na najjače" uključiti i u ostatku zemlje, gdje jača nezadovoljstvo esdepeovaca njegovom politikom: ne samo lošim vođenjem Vlade, nego i trostrukim uzastopnim gubitkom izbora.
Dok ga mnogi sve glasnije pozivaju da podnese ostavku i tako spasi ono što se još spasiti može - i na Iblerovu i na Markovu trgu - Milanović je krenuo uvjeravati članstvo da je on još uvijek najbolje rješenje.
I da je zapravo izbacivanjem Linića spasio stranku.
Tko pisne...
Pa kad je već kod toga, onda bi mogao objasniti zašto je pritvorena Marina Lovrić Merzel još uvijek članica stranke. I zašto je član stranke Željko Sabo, protiv kojeg su podignute dvije optužnice, a SDP ga svejedno podržao na izborima kao nezavisnog kandidata.
Upravo ovih dana županici Lovrić na teret se stavljaju nove teške optužbe za korupciju i uzimanje mita, no Milanović o svemu tome šuti. Vjerojatno zato što šuti i sama županica. Šutnja je u SDP-u (p)ostala zlato.
Onaj tko pisne, istog dana leti iz stranke.
Jer, najvažnije je da Milanović bude zadovoljan.
Nezadovoljni su građani, sindikati, poslodavci, zaposleni i nezaposleni, nezadovoljni su članovi njegove stranke, kao i stranački ogranci, nezadovoljni su SDP-ovi birači i anketirani građani, nezadovoljni su radom Vlade, politikom stranke, gospodarskim rezultatima, novim i starim ministrima.
Ali eto, Milanović kaže da je zadovoljan.
Međutim, došlo je vrijeme da premijer povede računa o tome da zadovoljni budu i njegovi građani. Kao i da se s krizom, depresijom i svime onime što spada u opis premijerskog posla, bori jednako žestoko kao što se sada bori za opstanak na čelu stranke.
