Predsjednica Kitarović krenula je brisati ustavnu granicu između države i vjere. Prvo je posvetila Ured predsjednika, a onda jučer vojnicima udijelila "blagoslov Božji".
Nije to hrvatskim vojnicima na odlasku u Afganistan poručio kardinal, biskup, svećenik, vojni kapelan. Nije to rekao ni Josip Bozanić ni Juraj Jezerinac. Pa čak ni fra Jozo Zovko.
Izgovorila je to Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica još uvijek sekularne Republike Hrvatske.
Nije to bila poštapalica kakvima se prigodno razmeće i Zoran Milanović, ono kolokvijalno pozivanje na Boga i božju pomoć. Ne, Kolinda je vojnicima izričito udijelila "blagoslov Božji".
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Takvo nešto ne samo da se dosad nije moglo čuti ni od jednog visokog državnog dužnosnika, ni od jednog političara, a kamoli od šefa države, već takve rečenice vrlo rijetko izlaze i iz usta običnih vjernika.
Nisu oni ti koji dijele blagoslov Božji.
Povest će molitvu
No čak i da jesu - ili misle da bi to mogli biti - to onda ni pod koju cijenu ne smije biti predsjednica Republike kao najviši dužnosnik u državi u kojoj je religija strogo odvojena od države.
Još malo pa će Kolinda povesti molitvu. I dijeliti hostije.
Dakle, bio je to veliki politički gaf, ali kamo sreće da je bio jedini ovakve vrste. U ovih par tjedana na Pantovčaku predsjednica Kitarović pokazala je, pored notornog neznanja, politikantstva i neukusa, da će biti itekako sklona miješanju religije i politike.
Da neće biti samo predsjednica, nego i vrhovna svećenica.
Pa je tako odmah po dolasku na Pantovčak pozvala fra Jozu Zovka da blagoslovi radne prostorije, što je već u kolumni u Večernjem listu kritizirao Silvije Tomašević, dopisnik iz Rima i Vatikana, naglasivši kako "državne institucije ne smiju biti predmetom ni mjestom za vjerske obrede".
A nedugo nakon toga, poslije razgovora s braniteljskim udrugama na Pantovčaku, prihvatila je njihov prijedlog da bude dijelom inicijative za rješavanje braniteljskih pitanja, koju bi činili predsjednica Republike, predsjednik Hrvatskog sabora, predsjednik Vlade, predsjednica Ustavnog suda i - pazite sad - predstavnici vjerskih udruga.
Svećenici smjenjuju ministra
Dakle, u prvom redu Katoličke crkve.
Svi oni, tako je zamišljeno, trebali bi poduzeti sve da se prosvjed branitelja okonča u skladu sa zakonima RH.
Jedino nije jasno koja bi točno bila uloga crkvenih dostojanstvenika i kakav bi oni mogli dati doprinos na tom polju, zajedno s državnim vrhom i Ustavnim sudom. Smijeniti ministra branitelja?
U tom trenutku činilo se da je predsjednica Republike pokazala stanovito neiskustvo, pa i nepoznavanje samog Ustava u kojem je Crkva odijeljena od Države (ili bi barem trebala biti). Međutim, tri opisana slučaja sugeriraju kako je Kolinda kao predsjednica ta koja zapravo briše granice vjerskog i državnog.
Nakon što je pozvala fra Zovka da blagoslovi državne prostorije, koje bi trebale služiti svim građanima - ove ili one vjere, kao i ateistima - ona je i osobno udijelila "blagoslov Božji" hrvatskim vojnicima - ove ili one vjere, možda i ateistima - koji idu u vojnu misiju, pa još posve slučajno u muslimansku zemlju.
Američki recept
Time ne samo da je potvrdila kako ono čitanje s oltara nije bio samo predizborni trik, već ključna najava njezina političkog programa, nego je i demonstrirala što točno smatra pod tim "modernim konzervativizmom" kojim se okitila u kampanji.
A taj konzervativizam podsjeća na praksu američkih evangelista, novorođenih kršćana, kakav je bio i George W. Bush, koji spajaju i objedinjuju državu, naciju i vjeru. One koji se u to ne uklapaju, gura se na margine društva.
Kolinda će, dakle, činiti sve da poveže, pa i objedini Državu i Crkvu, kako se to nije usudio činiti čak ni njezin uzor Franjo Tuđman, da se pohvali kako su za nju građani svih nacionalnosti jednostavno Hrvati, te da one koji nameću svoje hrvatstvo učini jednakijima od drugih.
Slijedom toga, valja očekivati da će se takav konzervativni utjecaj proširiti i na druge razine društva.
Željka Markić je već promovirala brak u ustavnu kategoriju, i to upravo na ovakvim zasadama amerikaniziranog konzervativizma, dok bi sada njezina i slične inicijative na Pantovčaku mogle dobiti utjecajnog sponzora.
Kitarović je, podsjetimo, u kampanji govorila kako je protiv pobačaja, ali i za pravo izbora. Pa ipak, posljednji njezini potezi, miješanje vjere i politike i guranje religijskih elemenata u državne poslove, sugeriraju kako neće dugo ostati vjerna tom kompromisnom stavu.
Oni koji u državnoj službi dijele Božje blagoslove, koji zovu svećenike da blagoslove ured predsjednika i uključuju svećenstvo na razgovore o državnim temama mogli bi se pomamiti i za dubljim društvenim promjenama.
