Nakon što se predomislila u vezi obećanja o preseljenju u Visoku ulicu, Kitarović se danas totalno izgubila u polemici s Milanovićem oko sazivanja sjednice Vlade
Izgubila je prvu rundu na Visokoj ulici, a sada je izgubila drugu na sazivanju sjednice Vlade.
Kolinda Grabar Kitarović ušla je u još jedno prepucavanje s premijerom Zoranom Milanovićem, i još jednom izašla kao poražena strana.
Evo i zašto: tijekom čitave kampanje Kitarović je naglašavala kako joj je gospodarstvo najvažnija točka programa, o tome je detaljno govorila na predstavljanju svog izbornog programa u hotelu Westin, te u nebrojeno navrata upozoravala kako će odmah po stupanju na dužnost sazvati tematsku sjednicu Vlade.
Lakonski odgovor
A kad je taj trenutak došao, odnosno kad je premijer Milanović na nju prebacio lopticu, kao na friško izabranu predsjednicu koja navodno ima nešto za reći u vezi gospodarstva, ona je danas nakon duljeg razmišljanja i konzultiranja izašla s jednim jedinim zaključkom: kako je jedino rješenje ostavka premijera.
Spomenula je to onako usput, u četvrtoj točki svog pisma. Da bi u petoj točki lakonski zaključila da, ako premijer ne želi dati ostavku, neka onda nastavi voditi državu kako zna i umije.
I kao da to nije bilo dovoljno, samo par sati nakon toga poslala je novo priopćenje u kojem ipak pristaje na sjednicu Vlade s tim istim, jedino za smjenu dobrim premijerom, ali ponovno bez ijednog vlastitog prijedloga.
I dok Miro Kovač, međunarodni tajnik HDZ-a, poručuje kako je Milanovićevo pismo zapravo bilo ruganje predsjednici, ostatak javnosti gotovo je jednoglasno zaključio kako je ovo što je Kolinda učinila zapravo bilo ruganje funkciji predsjednika Republike.
Ruganje funkciji
Jedni kažu da je prekršila ustavne ovlasti, drugi da je nastavila voditi predizbornu kampanju, treći da se predstavila kao stranačka predsjednica, četvrti da je iznevjerila vlastita predizborna obećanja, a bilo je i onih koji su joj zamjerili da se nabacuje ostavkom premijera jednako neobavezno kao i svojom pučkoškolskom biografijom.
Naravno, nije Kitarović prva koja se sjetila da je predsjednik Vlade glavni problem u Hrvatskoj. Do tog su zaključka mnogi došli puno prije nje, uključivši tu i neke Milanovićeve stranačke kolege - koji su redom izbačeni iz SDP-a - ali ona nije tu da ističe ono notorno.
Za to joj nije trebala onakva kampanja, gospodarski program, ono "snažno zalaganje", "predlaganje i podupiranje", sve to mogla je otisnuti na bedž i zataknuti na rever nebeskoplavog odijelceta.
Ona je obećavala nešto posve drugo.
Najavljivala je inicijative, prijedloge, sugestije, gotova rješenja, analize. Pa kad je došao trenutak da s time izađe u javnost i pred Vladu, ona je ipak poručila premijeru "neka on krene prvi".
Bio je to obračun dvoje blefera i Kitarović je prva trepnula.
Zašto se hvalila gospodarstvom?
I uhvatila se za opasku o tome kako su gospodarske mjere "ustavna obveza Vlade, a ne predsjednika države".
Pa ako je to istina, čemu onda ono njezino pompozno nabacivanje gospodarstvom kao okosnicom njezina mandata?
Ivo Josipović je makar složio nekih 20 prijedloga Vladi, pa makar to bilo nakon tek tri godine mandata, ali Kitarović je nastupala kao da ima u najmanju ruku već 220 gotovih prijedloga.
Ili se i njezin program, zajedno s Karamarkovim, zaglavio u minhenskom printeru?
Dakle, kao što je Milanović na pitanju preseljenja u Visoku ulicu istjerao Kolindu na čistac i natjerao je da pogazi svoje obećanje, najavljivano s jednakom samouvjerenošću kao i ovo s gospodarstvom, tako ju je istjerao na čistac i sa sjednicom Vlade.
Svatko može doći u Banske dvore i slušati što ministri rade. Puno je teže doći s naramkom prijedloga koje će ministri onda ignorirati.
Ovo što je Kitarović učinila zove se prosipanje političkog kredibiliteta u samo pet dana mandata.
Ako prođe, prođe
"Od prvog dana", poručivala je Grabar Kitarović prošle jeseni na predstavljanju svog izbornog programa, "snažno ću poticati institucije vlasti na svim razinama na zajedničko rješavanje nagomilanih problema".
Zajedničko rješavanje problema podrazumijeva da i ona stavi nešto na stol. Ona nije još stavila ništa. Ništa nije čak ni napisala u pismu. Osim da premijer treba dati ostavku.
A ako on to odbije, nikome ništa.
Može Kolinda i sutra ponoviti taj zahtjev. I preksutra. I u subotu na Špici. I u nedjelju nakon kupovine salate na Dolcu. I prvi puta javnost će još obraćati pažnju. Treći puta će umirati od smijeha. Peti put nitko neće ni trznuti.
Umjesto toga, svi će napeto čekati promjenu vlasti da vide koliko će Kolindi trebati da se pozove na sjednicu Vlade i udari šakom o stol premijeru Karamarku.
A što se lupanja šakom o stol tiče, predsjednica Kitarović nakon ove parade s Milanovićem može to učiniti samo u bijesnoj nemoći. Pa onda sjesti za stol i napisati premijeru novo pismo.
