Milanović je trebao održati govor u Kninu i pokazati da je on predsjednik hrvatske Vlade i da Knin nije HDZ-ova prćija i poligon za antivladino "događanje naroda".
Nakon što je u zgradu općine u Vukovaru ušao na stražnji ulaz, nakon što su ga stožeraši spriječili da položi cvijeće na Ovčari i nakon što mu je usred Zagreba protuzakonito niknuo braniteljski šator, nije nikakvo čudo što onda Zoran Milanović neće održati govor u Kninu na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti.
Položit će vijence i odjuriti u Zagreb.
A Knin će prepustiti HDZ-u i Kolindi Grabar Kitarović, kao što je Vukovar prepustio HDZ-u i njegovim stožerašima, a središte Zagreba Josipu Klemmu i njegovim šatorašima.
Iako Knin nije hadezeovski, nego hrvatski grad, a Milanović je još uvijek, koliko se sjećamo, predsjednik hrvatske Vlade.
Bože moj
"Bože moj, ako netko smatra da je Dan hrvatske pobjede i domovinske zahvalnosti dan za pokazivanje ovakvih emocija i političku provokaciju u organizaciji HDZ-a, to je u redu", govorio je Milanović nakon lanjskih zvižduka u Kninu kojima je prekidan njegov govor.
Tada je govorio kako je "očito" da je sve to izvedeno u režiji HDZ-a, ali da je dobro da "Hrvatska vidi razliku, da vidi kome što smeta, tko se služi kakvim sredstvima", uz poruku da će "ljudi na parlamentarnim izborima opet birati kao hrvatski politički narod".
"Vlast mora stalno biti kontrolirana, treba ju i izviždati, svatko bira način kako će se izražavati u demokratskom društvu", govorio je premijer prošle godine, naglasivši kako je u Kninu održao govor "po svojoj pameti kakvu ima".
"I tako ću raditi sve dok budem predstavljao vlast koju je izabrao hrvatski narod i svi hrvatski građani".
Osim ove godine.
Prepustio ga HDZ-u
Ove godine u Kninu se neće izlagati zvižducima, pa makar ga HDZ izazivao da "bude hrabar, da se ne boji naroda i da kao predsjednik Vlade ima hrabrosti održati govoru Kninu".
Ove godine premijer je odlučio Knin prepustiti HDZ-u.
Kao što je Vukovar prepustio stožerašima, a centar Zagreba šatorašima.
Neki će to Milanovićevo bježanje od Knina braniti argumentom da to ide na dušu provokatorima, te da predsjedniku Vlade, kao i bilo kakvom ozbiljnom i pristojnom političaru tamo nije mjesto. I sam Milanović je prije par dana konstatirao da su svi uzvanici počeli zaobilaziti Knin.
Ali treba li ga zato zaobilaziti i predsjednik Vlade?
Povukao granicu
Milanović je ove godine - i to baš ove godine - morao biti tamo. Ne usprkos zvižducima, nego upravo zbog njih. Da pokaže kako Knin nije samo Karamarkov i Kolindin, kao što Vukovar nije samo Josićev, a Zagreb Klemmov.
Umjesto toga, Milanović je još jednom povukao teritorijalnu zamišljenu granicu koju očito neće prelaziti. On je premijer samo do Vukovara i Knina, možda i do Savske ceste. Dalje od toga se smatra samo (neželjenim) gostom.
S jedne strane, to je doista neobično s obzirom na trud koji predsjednik SDP-a ulaže u predizborno ulagivanje biračima desnice. Na svo ono veličanje Franje Tuđmana, druženje s Gotovinom i generalima, vojni mimohod, pa čak i kopiranje Karamarkovih argumenata protiv teritorijalnog preustroja države, idealno bi se naslonilo obraćanje biračima desnice u Kninu.
S druge strane, Milanović se pred svojim biračima baš u Kninu trebao pokazati kao premijer.
Trebao je ići baš tamo gdje mu zvižde, kako bi njima i svim građanima pokazao da to nije njihova prćija. Trebao je pokazati hrabrost i samouvjerenost, te ostati vjeran tezi koju je iznio nakon lanjskih incidenata: oni koji zvižde hrvatskoj vlasti na proslavi Oluje pokazuju svoje pravo lice.
Suočiti s provokacijama
Trebao se suočiti s HDZ-ovim provokacijama, a ne od njih bježati. Trebao je na njima poentirati, a ne davati im razloga za likovanje.
Kao što Milanović, zajedno s državnim vrhom, nije smio dopustiti da mu se u Vukovaru onemogući put do memorijalnog groblja, kao što si nije smio dozvoliti da na pregovore sa stožerašima ulazi na stražnji ulaz, i kao što nije smio sa šatorašima sjesti za stol tek nakon što su oni udarili na policiju, a time i na hrvatsku državu, tako nije smio dopustiti da ga HDZ potjera iz Knina.
Jednom je već legalna i legitimna hrvatska vlast proglašena nepoželjnom u tom gradu, premijer nije smio dozvoliti da se to ponovno dogodi.
