Osim dvije trećine glasača, koji su im na izborima rekli “ne”, gubitku fotelja Milanovićeve ekipe nadali su se i drugi. U prvom redu lovci na kadrove
Milanovićeva družina pokazala kako se voli Hrvatska (kuna)
Osim dvije trećine glasača, koji su im na izborima rekli “ne”, gubitku fotelja Milanovićeve ekipe nadali su se i drugi. U prvom redu lovci na kadrove, tzv. head hunteri, koji su vjerovali da će posredovanjem između bivših vladajućih i novih poslodavaca u džep spremiti dobre honorare. I čim je Karamarko na jedvite jade pobijedio prethodnike, počela je borba. Javile su se najveće svjetske kompanije - bilo je tu Amerikanaca, Korejaca, Kineza, Rusa, Europljana svih nacionalnosti... A pregovori s bivšim stanarima Banskih dvora trajali su do dugo u noć. Danima. I noćima. Nudile su im se basnoslovne plaće, neviđene povlastice, milijunski bonusi, korištenje privatnih zrakoplova i za poslovne i za privatne izlete.
No sirenski zov bivao je sve tiši. Iako svjesni da do luksuza mogu doći radeći s 50 posto svojih kapaciteta, nešto duboko u njima jednostavno im nije dopustilo da odu. Nisu ostali gluhi na vapaje naroda i države za koju su četiri godine krvarili, radili dane i noći, postizali neviđene uspjehe za koje im ni hvala nisu rekli. Nisu, poput stotinjak tisuća nezahvalnika, spremili kofere i otišli u inozemstvo. Opet je pobijedio njihov altruizam i istinsko čovjekoljublje. Nezahvalnom narodu su bez riječi oprostili lutanje koje je na vlast dovelo one druge. One koji ne znaju nastaviti njihovom stazom uspjeha. I tako je međunarodno tržište ostalo bez kadrova koje se ne pita za cijenu. A moćne kompanije bez onih koji im mogu povećati bogatstvo. Ali dobili smo mi. Dobila je Hrvatska. Dobili smo 18 bivših ministara koji su spremno zasjeli u saborske klupe ne pitajući za plaću. I lavovski se bacili na posao. Za tričavih 15.000 kuna mjesečno.
Jesmo li sad svjesni koga smo deložirali iz Banskih dvora? Ali poslije glasanja nema kajanja.