Ne samo zato što je time dodatno odbila liberalne glasače centra, već ponajviše zato što je pokolebala glasače desnice koji bi ipak radije glasali za Ružu Tomašić.
Možda bi ipak bilo bolje da Kolinda Grabar Kitarović nije organizirala reklamno ispijanje kave s Ružom Tomašić.
Ne samo zbog toga što je njome otjerala liberalne glasače centra zgrožene izjavama i politikom donedavne šefice starčevićanskih pravaša, već ponajprije zato što je njome mogla pokolebati vlastite glasače.
Oni bi se vrlo lako mogli zabuniti oko toga za koju bi od ove dvije političarke najradije glasali na predsjedničkim izborima.
Za zamrznutu tajnicu NATO saveza koja ih već tjednima očajnički pokušava uvjeriti kako je ona ipak autentična kandidatkinja desnice i desnog centra, maskirana u "modernu konzervativku", ili pak za pobjednicu europskih izbora, Tuđmanovu tjelohraniteljicu, Milanovićevu "elementarnu nepogodu", borca protiv "stranaca" i unutarnjih neprijatelja, za prekaljenu i dokazanu desničarku?
Čovjek bi se, naročito onaj koji dolazi s desnice, lako mogao pogubiti.
Podrška kao patroniziranje
Tim više kad vidi Ružu i Kolindu bok uz bok, licem u lice, kad čuje izjavu na izjavu. A ono što je trebala biti podrška Ruže Tomašić, zapravo je ispalo čisto patroniziranje.
Naročito izjava kako se Grabar Kitarović po povratku u Hrvatsku "osjeća kao da je na Marsu".
Pa tko bi normalan dao glas takvoj osobi? Kao da nam nije dovoljan Ivo Josipović koji se često ponaša kao da je pao s Marsa.
I tako, umjesto da pošalje poruku svojim biračima kako je dobila podršku čak i jedne Ruže Tomašić, proslavljene desničarske ikone, Kolinda Grabar samo je mogla izazvati njihovu nedoumicu. Stvoriti osjećaj da će na predstojećim izborima glasati za pogrešnu osobu.
Ruža Tomašić naprosto je ono što Kolinda pokušava biti. Ona djeluje iskusnije, nadmoćnije, privlačnije, pa i autentičnije. Njezina politička karijera, kakva god bila, uvjerljivija je od Kolindine, njezina karizma borca protiv narko-mafije još nije izlizana i naročito je upadljiva kao kontrast Kolindinoj karijeri Sanaderove ministrice, pamte se njezine pobjede na izborima, njezine izjave o "strancima i komunistima", kao i nedavno elegantni izlazak iz vlastite stranke.
Tomašić je bez sumnje omražena u liberalnoj javnosti, ali što se desnice tiče, ona je nešto najbolje što joj se moglo servirati na glasačkom listiću. A upravo od te desnice Kitarović očekuje najviše.
Kako bi ona prošla?
I dok ona podržava Kitarović, otvara se pitanje kako bi ona prošla na predsjedničkim izborima, da se slučajno odlučila na njima okušati. Istina, falila bi joj stranačka disciplina hadezeovih birača, ali ne bi bila jedina koja bi se unatoč tome progurala u drugi krug izbora.
Ako je uspjelo Milanu Bandiću, moglo bi uspjeti i Ruži Tomašić.
Bila bi originalnija od Kitarović, solidnija od Kujundžića, snažnija od Đapića. I kao takva, dakle kao kandidatkinja napaljene desnice, potpomognuta Crkvom i braniteljskim odredima, predstavljala bi ozbiljniju prijetnju Ivi Josipoviću, nego što je to u ovom trenutku osoba koja nastoji svima dokazati da je ipak drugačija od njega.
Ako ništa drugo, barem je nitko ne bi mogao zvati "Barbikom".
Upravo zbog toga, javna podrška Ruže Tomašić potencirala je u očima birača kojima je bila namijenjena sve nedostatke Kolinde Grabar Kitarović.
Stoga bi možda bilo pametnije da je, umjesto kave i šetnje po špici, Ruža poslala Kolindi telegram podrške. Na znanje i ravnanje "stanovnicima Marsa".
