Nestranački mandatar bira stranačke ljude. Neprocjenjivo
Procedura izbora ministra po modelu "dva plus jedan" zaslužuje da ga se upiše u hrvatski Ustav. A proces formiranja Vlade ne garantira ništa manje od savršenstva
Prvo smo imali originalnu proceduru imenovanja mandatara Vlade.
Otišli Karamarko i Petrov po Tima Oreškovića, doveli ga za ruku predsjednici države, a ona osobi koja nije ni prismrdila izborima povjerila mandat za sastavljanje Vlade.
Sada imamo još originalniju proceduru - onu za odabir ministara.
Karamarko i Petrov privodit će Oreškoviću ministre, prvo dvojicu pa onda još jednog, od kojih će mandatar birati najboljeg i tako kompletirati resore u onome što se kolokvijalno naziva njegovom Vladom.
"Ako se mandataru ne svidi ni jedan od dva ponuđena kandidata", objasnio je sinoć HDZ-ov Miro Kovač, "dobit će trećeg".
Obje strane, veli on, predložit će svoje ljude, ali će mandatar imati posljednju riječ u sastavljanju Vlade.
Kako bi to moglo izgledati?
Zadržavanje daha
Hoće li se prva dvojica kandidata međusobno natjecati kako bi Oreškoviću dokazali tko je bolji? Obarati ruke? Držati dah? Pristupiti kvizu? Odgovarati na trik pitanja? Ponuditi Timu neku pinku da baš njih odabere?
Ili će možda Karamarko i Petrov diskretno sugerirati Oreškoviću koga da odabere?
Recimo, mandatar uperi prst u jednoga, a šef HDZ-a se znakovito nakašlje. Mandatar zatim uperi prst u onog drugog, pa se šef Mosta znakovito nakašlje.
Onda ih Oreškoviću zbunjeno pogleda, a oni mu privedu onog trećeg (magarećeg), kojeg mandatar naprosto mora prihvatiti jer više nema izbora.
"A mogu se ipak vratiti na onog prvog?". "Jok". "A mogu izabrati nekog svojeg?". "E ne možeš". "Onda dobro".
Koliko god karikirali, ima u svemu tome neke pravde. Mandatara nije nitko birao, pa zašto bi onda on imao neku veliku mogućnost birati ministre? Neka šiva iz donesenog.
Ali ima ovdje još jedna stvar.
Nestranački premijer, stranački ljudi
Prema najnovijim najavama iz HDZ-a, a oni su se referirali na Most, gotovo svi ministri bit će stranački ljudi. "Tek ako ne nađemo najbolje naše ljude, tražit ćemo nestranačke", kažu iz HDZ-a.
Dakle, nestranački premijer dobit će na izbor stranačke ljude. Koji će, kako to obično sa stranačkim ljudima biva, u prvom redu odgovarati šefovima svojih stranaka. Možda ih je Orešković izabrao u Vladu, ali to ne bi ni mogao učiniti da mu ih Karamarko i Petrov nisu predložili.
Pogodite onda kome će ti ljudi biti lojalni? Koga će ti ljudi slušati?
Vlada se i sada praktički sastavlja bez mandatara, pregovori teku između HDZ-a i Mosta, a Oreškovića se o svemu obavještava.
Nema sumnje da će tako biti i kad se konačno formira Vlada: ujutro će Orešković s ministrima razgovarati u Vladi, a popodne će oni trčati u svoje stranke, pred Predsjedništva ili Nacionalna vijeća, gdje će dobivati političke upute za svoj rad.
A zatim će ih - da se ne zavaravamo - dobivati i sam Tihomir Orešković. Telefonom. Mailom. Ili će mu ih ostavljati na recepciji Panorame.
Proceduru u Ustav
Uglavnom, ova predložena procedura sastavljanja nove Vlade toliko je profinjena, minuciona i apotekarski precizna da zaslužuje da ju se unese u hrvatski Ustav. Ako već imamo ustavno definirani proces određivanja mandatara i sastavljanja Vlade, neka mu se doda i ovaj prijedlog imenovanja ministara.
Takozvani "dva plus jedan" model.
A taj model naprosto ne može omanuti.
To šiba k'o ludo
Jer, pogledajmo samo što smo sve prošli od parlamentarnih izbora. Mjesec dana koalicijski timovi razgovarali su o reformama i programima. I slagali se u rasponu od 95 do 105 posto. Onda su prešli na fotelje i kvote. Pa na tripartitne modele (jedna trećina plus jedna trećina plus jedna šestina plus jedna šestina). Pa na rotacijske modele (pola mandata jedan premijer, pola drugi).
Pa smo dobili slučajnog premijera.
Pa taj premijer sada bira nimalo slučajne ministre. Da bi se nakon toga sastavljao program o radu Vlade, s točno određenim potezima i rokovima.
A onda kad se sve to okonča, možda čak prije ovog ljeta, to će sve šibati k'o ludo.
Dobro podmazani kotači ove hrvatske Vlade samljet će sve pred sobom. A sve manje od toga opravdano će se proglasiti neuspjehom.
Problem će samo biti u ovoj sumanutoj križaljci pronaći onoga tko bi trebao biti kriv za neuspjeh. Premijer kojeg nitko nije birao, nametnuti ministri koje je morao birati, šefovi stranaka koji se skrivaju iza premijera, stranačka i kolektivna tijela ili sama predsjednica koja je dala mandat?
