Loši rezultati, pobuna u stranci i među biračima, nedoraslost zadatku. Dok Milanović priča o Bundesligi, mogao bi razmisliti o smjeni trenera Manchester Uniteda.
Od samoga početka bilo je jasno da nije dorastao zadatku.
U kratkom vremenu srušio je sve negativne rekorde, promašio sve postavljene ciljeve, donio novu propast i novi sunovrat, izgubio povjerenje suradnika, podršku medija i strpljenje javnosti, proširio je pesimizam i produbio depresiju.
Tražio je strpljenje, poslije svakog neuspjeha poručivao da će biti bolje, iako je s vremenom bilo samo još gore. Malo je krivio sebe, puno više one druge, a najviše loše nasljeđe koje ga je zateklo.
Da bi mu na kraju skratili muke. I njemu, i igračima, i navijačima.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Premijer liga
Možda ovaj gore navedeni opis neodoljivo podsjeća na premijerski opus Zorana Milanovića, ali to je bio rezime trenerskog mandata Davida Moyesa koji je danas, uz ogromnu pozornost svjetskih medija, smijenjen s čela Manchester Uniteda.
Nije to ništa neuobičajeno. Nogometne analogije česte su u politici, a upravljanje nogometnim klubom ovakvih proporcija može se slobodno usporediti s vođenjem Vlade ovako skromne državice. I što je zanimljivo, priča o upravo smijenjenom treneru gotovo u stopu prati mandat hrvatskog premijera.
Moyes je bio The Chosen One. Odabrani. Zoran Milanović je bio Izabrani.
Moyesa su smijenili nakon pobune među igračima i navijačima, poslije nezaustavljivog niza loših rezultata, propasti na svim frontovima. Milanoviću prijeti pobuna u stranci i među biračima, a nakon produbljivanja hrvatske gospodarske propasti, nad glavom mu visi smjena i zahtjevi za prijevremenim izborima.
Upravo se njega percipira kao glavni uteg vladajućem SDP-u i hrvatskoj Vladi. Za njega se govori da je najveća prepreka gospodarskom oporavku i normalnom funkcioniranju države. I za njega se, kao i Moyesa, priča kako je u osnovi pošten, obrazovan, nekorumpiran i pametan, ali svejedno nedorastao teškom poslu kojeg obavlja.
Uzdanica HDZ-a
I baš kao što je nesretni David Moyes svojom nekompetencijom uspio vratiti Liverpool na englesko nogometno prijestolje, omogućivši mu da se nakon više od dva desetljeća bori za naslov, tako je Milanović postao glavna uzdanica HDZ-u. Koji je uvjeren da ga upravo ovakav premijer može vratiti na vlast.
U slučaju Manchester Uniteda u igri je bio veliki ulog: dionice na burzi, sponzori i oglašivači, milijuni za pojačanja, igrači koji su počeli bježati iz kluba, igrači koji su oklijevali u taj klub doći, nema Lige prvaka, nema trofeja. Na kraju nema ni novca.
Milanovićeva Hrvatska našla u istoj situaciji. Pada joj rejting kod stranih kreditora, građani bježe iz zemlje, investitori oklijevaju u nju doći, nitko ne želi ulagati ni pokretati poslove dok se vodi ovakva politika, nema reformi, nema poboljšanja i svi samo čekaju da premijer napokon ode.
Čak ne i kompletna Kukuriku koalicija. Samo Milanović.
Iz lošeg u gore
Jedina razlika je u tome što je nesretni David Moyes naslijedio momčad prvaka, a Milanović zemlju rasturenu vladavinom HDZ-a. Svejedno, pomaka nema. Osim na gore.
I kad smo već kod nogometnih metafora, upravo je Zoran Milanović nedavno govorio o Bundesligi, o njezinim pravilima, fair-playu i poštenju. Međutim, on je zaglavio u svojoj vlastitoj Premijer ligi, gdje gotovo sve ovisi o njemu, o njegovoj sposobnosti upravljanja i organiziranja, o njegovoj karizmi i entuzijazmu koji mora projicirati na druge, a potom i o rezultatima i ciljevima koje nije ispunio.
Davida Moyesa smijenili su dok ne bude prekasno. Za Milanovića možda već jest.
