Predsjednik Josipović najavljuje svoju inicijativu za Vukovar. Osam dana nakon postavljanja tabli i nakon što prosvjedi gube zamah. I nitko ne zna što u njoj stoji
Što zapravo misli Ivo Josipović? To je danas vjerojatno najteže pitanje na političkoj sceni.
Najlakše je reći što Josipović želi - drugi mandat predsjednika Republike. Ali što misli, za što se zalaže, kakve stavove ima o vrućim temama, kakve mjere predlaže, e to nikom živom nije jasno. Možda čak ni njemu samom.
Evo, recimo, sinoć je punih sat vremena govorio na Hrvatskoj televiziji, a da zapravo ništa nije rekao.
Osim da su svi u pravu i da nitko nije kriv. Da treba poštovati i ovakve i onakve, da ne treba upirati prstom u jedne niti ocjenjivati druge, da treba štititi zakon, ali i razumjeti one koji ga krše. Da možda to nije trebalo biti tako, ali baš ni onako.
Dakle, nikako.
Primjerice, na pitanje o Lexu Perković predsjednik je odgovorio kako je to "zasigurno bio pogrešan tajming, ali nije to bila strategija prevare, a još manje nečija zaštita". Nije rekao što je to zapravo bilo.
O kalkulacijama kako se Josipa Perkovića štiti jer zna puno o ljudima na vlasti ili bliskima vlasti, ustvrdio je kako "ne vjeruje da je to slučaj". Ali nije rekao što vjeruje.
Inicijativa za Vukovar
Ipak, ono što je sinoć izazvalo najveću pažnju (jer ništa drugo nije), bila je Josipovićeva najava kako priprema neku svoju inicijativu za Vukovar. Osam dana nakon što su dvojezične table postavljene, pa srušene, pa opet postavljene, nakon što se danima prosvjeduje, a broj prosvjednika se smanjuje.
Naravno, o toj inicijativi nije otkrio baš ništa.
"Nemam ja papirić sa sporazumom koji netko treba prihvatiti, ja mislim da se treba razgovarati o odnosu prema ljudskim pravima", kazao je u Nultoj točki, pa dodao: "Želim tu odgovornost podijeliti sa svim relevantnim subjektima". I još: "Očito je da kroz dulje razdoblje nismo otvarali to jako osjetljivo pitanje i sada je za to vrijeme".
Ali kako bi on to otvorio? Kako bi on to riješio? Što stoji u toj njegovoj fantomskoj inicijativi? To nismo čuli. Čuli smo samo da u Vukovaru neće biti sreće "dokle god postoje kafići za Srbe i kafići za Hrvate".
Škole nije spominjao.
Konzultacije, i to široke
No zato je s Pantovčaka poručeno da će od te inicijative "nešto biti", ali tek nakon što predsjednik "napravi široke konzultacije".
I koliko god to nekome zvučalo kao smirivanje uzavrele situacije, Josipovićeva inicijativa dolazi kao podgrijavanje sukoba u trenutku kad je vukovarski prosvjed u dobroj mjeri izgubio zamah, kad su dvojezične table ostale, a specijalci otišli.
Svojom najavom Josipović je uspio razljutiti Vladu i HDZ. Visoki izvor iz Banskih dvora pita se u Novom listu "kako to Josipović misli posredovati, što bi bio kompromis i gdje je Josipović bio dosad", a Tomislav Karamarko izjavljuje kako bi "volio da inicijative koje se predlažu budu čiste i jasne, a ne da bude - svi smo pomalo krivi, svi ćemo pomalo popustiti". "Ne znam kako bi izgledala i za koga bi bila ta predstava", izjavio je šef HDZ-a.
Jedno je barem jasno, ovo je predstava za Josipovićeve birače.
Predsjednik iz mašine
Šef države se sada, s punih tjedan dana zakašnjenja, pojavljuje kao "deus ex machina", posrednik koji će pomiriti zavađene strane, iako nikome od njih nije jasno kako on to misli učiniti. Osim što je ingeniozno zaključio da su table mogli postaviti jedan Hrvat i jedan Srbin.
Josipović je sličnu taktiku primijenio i prilikom nedavnog prosvjeda seljaka, primajući ih na konzultacije nakon što je prosvjed okončan, a s Pantovčaka sletjelo priopćenje u kojem je "stanje u poljoprivredi ocijenjeno ozbiljnim, te je istaknuta potreba novih, sistemskih mjera koje bi jamčile stabilnost poslovanja i održivost proizvodnje".
Slično se ponašao i kad je darovao radnicama Kamenskog jednu šivaću mašinu, takozvanu "josipovićku", premda nismo od njega uspjeli čuti što misli o načinu na koji su te žene ostale bez radnih mjesta.
Rat sa Srbima
A nedavno je zbog privatne umiješanosti u aferu ZAMP najtežim kvalifikacijama otvorio rat s legalnim predstavnicima srpske zajednice, izdavačima novina koje su o aferi pisale, da bi sada izjavio kako želi "osvijestiti odnos o prevažnoj temi" odnosa Hrvata i Srba.
Josipović, to je bar jasno, treba glasove i jednih i drugih. I seljaka i radnica. I vladajućih i oporbenih. I lijevih i desnih. I bogatih i siromašnih. I onih za Lex Perković i onih koji su protiv njega. I onih koji stavljaju dvojezične table i onih koji ih skidaju.
Zato nije nužno da mi znamo što predsjednik Republike misli. Bitno je da on zna što hoće.
