Socijalne mjere, izlazak iz krize, vojna parada, Franjo Tuđman... Nema toga što Milanović nije poduzeo u proteklih par mjeseci. Rezultat? HDZ bježi devet posto.
Kalkulirao je s najboljim terminom, otezao s raspuštanjem parlamenta čekajući da Vladine mjere uzmu maha, puštao priče o tome da će mandat razvući do samog ustavnog kraja, nadao se da će maksimalizirati trend rasta u anketama...
A sada, kako stoji stvari, ne može dočekati da se izbori raspišu što ranije. Prije nego što HDZ još više odmakne u anketama.
Otud tolika žurba i zahtjev za izvanrednom sjednicom Sabora, samo tjedan dana prije redovnog zasjedanja, kako bi se na brzinu usvojili još neki zakoni s kojima bi SDP izašao pred birače. I otud medijska strka oko neslužbene najave da bi se Sabor mogao raspustiti u trećem tjednu rujna, kako bi izbori bili raspisani najkasnije do kraja studenog.
Nakon višemjesečne ležernosti najednom se stvorio dojam užurbanosti. Možda čak i panike.
Jer, ako HDZ odmiče u anketama dok se Vlada naveliko hvali svojim uspjesima, čemu se SDP onda može nadati do izlaska na birališta?
Okolnosti išle u prilog
A prije samo koji mjesec činilo se da okolnosti idu nepovratno u prilog Zoranu Milanoviću.
Pad rejtinga SDP-a zaustavljen je onoga trenutka kad su branitelji podigli šator na Savskoj cesti. Lagani rast u anketama krenuo je nakon što je Ivo Josipović izgubio predsjedničke izbore od Kolinde Grabar Kitarović, a Milanović iskoristio priliku da se pozicionira kao zadnja uzdanica ljevice.
U međuvremenu, premijer je proglasio "izlazak iz krize", dobio je odličnu turističku sezonu, pad cijena benzina, spasio je Imunološki zavod i ugrožene "švicarce", eksploatirao je Kolindin šou, Karamarkovo bauljanje, slovensku arbitražu i srpske provokacije oko Oluje...
Pa ipak, upravo u tom periodu HDZ je - ničim izazvan - okrenuo trend u anketama i povećao svoju prednost za sedam posto.
Sanaderov foto finiš
Neko vrijeme izgledalo je da će Milanović ponoviti Sanaderov uspjeh iz 2007. godine, kad je u foto finišu dobio unaprijed izgubljene izbore, da bi u najnovijoj anketi Crobarometra ostao zabetoniran na 23 posto glasova, bez naznaka rasta.
Nažalost, i bez naznaka koalicija s ostalim strankama ljevice.
Što se dogodilo u tom periodu? Zašto je SDP najednom udario u zid? Zašto je zaustavljen njegov rast i zašto je HDZ ponovno ostvario veliku prednost?
Dogodila se jedna bitna stvar: Milanović je krenuo koketirati s desnicom.
Tuđmanov aerodrom
Dok se ulagivao ljevici i borio protiv desnice, dok je kotirao kao barikada protiv najezde fašizma, na strahu od Karamarka i zazoru od Kolinde mobilizirao svoje birače, nadopunjujući taj ideološki aspekt socijalnim mjerama poput pomoći korisnicima kredira u švicarskim francima ili spašavanja Imunološkog zavoda, rejting SDP-a je rastao.
Onoga trenutka kad je, doslovno citirajući Karamarka, odustao od ukidanja županija i teritorijalnog preustroja, kad je najavio da će nova zračna luka u Zagrebu nositi ime Franje Tuđmana, kad je u prosjeku svaka tri dana hvalio prvog hrvatskog predsjednika, kad se postrojio uz vojsku i generale, otvorio mogućnost koalicije s Glavaševim HDSSB-om i pokušao se pozicionirati bliže centru, pa čak i desnije od centra, Milanović je počeo zaostajati.
SDP nije izgubio samo oslonac u glasovima ljevice, već je izgubio i koalicijski potencijal na ljevici. Ako ga je ikad imao.
I kako sada stvari stoje, Milanović ne može dovoljno brzo dočekati parlamentarne izbore.
Predaleki datum
Sve to, naravno, ne znači da SDP ionako nije računao da će se oni raspisati u studenome, kao gotovo svaki puta do sada (s izuzetkom 2000. godine), ali prema trendovima koji se mogu iščitati iz anketa čak i taj studeni čini se predalekim datumom za sadašnji status SDP-a.
Ali opet, kako se trendovi, poput roller coastera, uzdižu i padaju svakih nekoliko mjeseci, možda se Milanović ipak predomisli pa odgodi izbore do veljače.
