Moć uvjeravanja: Protiv borbe s djecom uz pomoć znanosti

Sigurno ste se više puta zatekli u situaciji kako tjerate dijete da nešto napravi, a ono se odupire. Bilo da je riječ o pisanju zadaće, odlasku na spavanje ili samo o tuširanju u određeno vrijeme, svatko je doživio da dobije odgovor od djeteta kako će to učiniti malo kasnije ili da ne želi. Ali opet, jednak problem možda imate i s partnerom ili s kolegom na poslu pa ih ne pokušavate promijeniti jer ste se previše puta uvjerili da vas neće poslušati. Nije riječ o kompliciranim zahtjevima, niti nerazumnima, stoga je teško shvatiti zašto veliki i mali ulažu toliko energije u odupiranje. Nitko ne voli borbu s djecom jer iscrpljuje oboje, a moramo im i pomoći da naprave stvari koje se moraju napraviti. 

“Noga u vratima” naziv je učinkovite metode o kojoj piše dr. Nancy Darling, profesorica na koledžu Oberlin, a koriste je ljudi širom svijeta za uvjeravanje drugih. Tehnika je dobila ime prema tome što je koriste trgovački putnici širom svijeta - umetnu nogu kako im druga strana ne bi mogla zalupiti vrata pred nosom. Kucaju na vrata i pitaju stanare jesu li zainteresirani za kupnju. Teorija je da ako su uspjeli umetnuti nogu u vrata, da mogu realizirati i prodaju. Načelo je jednostavno, svaki put kad vam netko postavi pitanje na koje vi odgovorite “da”, povećava se mogućnost da će i na ono presudno pitanje odgovor biti potvrdan. 

Ako se dijete odbija otuširati prije spavanja, razgovor možete početi s rečenicom: “Danas ti je sigurno bilo naporno u školi”. Nakon prvog “da” slijedi pitanje: “Sigurno bi se želio malo odmoriti”. Nakon drugog “da” možete ga pitati: “A možeš li stajati”, a potom: “Možeš li hodati”. Poslije još jednog pozitivnog odgovora može slijediti  ključno pitanje: “Misliš li da bi mogao hodati do kupaonice”. Ako je odgovor opet pozitivan, neka slijedi još jedno potpitanje: “Bi li se mogao sam skinuti i otuširati ili da ti pomognem”. Neka djeca zahtijevaju još dodatnih pitanja prije ključnog kako bi se odobrovoljila. Sa svakim pozitivnim odgovorom postaje teže prekinuti konverzaciju i reći “ne” zato što se ide malim koracima koji se ne čine tako zahtjevnima do konačna cilja, pojašnjava prof. Darling, a nakon toga će se dijete doista osjećati bolje.  

Ključno je za uspjeh ove metode da je put do željena cilja počeo s malim zahtjevima koji su naposljetku riješili i veći zahtjev. A metoda “vrata u lice” provodi se obratno: najprije se postavi velik zahtjev  za koji znamo da će ga dijete odbiti, na primjer - pospremi sobu. Kad odbiju vaš zahtjev, tada postavite manje zahtjeve, na primjer, “onda samo iznesi smeće” ili “oguli krumpir za večeru”,  pa će dijete imati osjećaj da je dobro prošlo i vjerojatno će poslušati. 

To je metoda koja zahtijeva manje vremena, ali je i manje učinkovita. Neka istraživanja anglosaksonskih psihologa o uspješnosti tih metoda pokazuju da je “noga u vratima” učinkovita gotovo 100 posto, a vrata u lice 80.  Razlog je u vremenu koje je potrebno za provođenje i u spretnosti provođenja. Ako napredujete malim koracima, morate odmah nakon prvog pitanja imati spremno drugo, da ne date djetetu previše vremena za razmišljanje.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!