• Kolumna
  • Share 24
  • Tweet3
Irena Jurjević

CAFE NERVOZA

Irena Jurjević

06.02.2012. Arhiva kolumni:

Sve sama radim i sve mogu, ali zato sam danas lav bez glasa

Iako je odnos od početka bio podijeljen - on je nabacivao ideje, a ja ih provodila, već dugo je sve na meni. Osjećam se izdano, iskorišteno, očajno i izigrano...


Sve sama radim i sve mogu, ali zato sam danas lav bez glasa Fotolia

Cafe Nervoza je mjesto na kojem ćemo pokušati riješiti sve nervoze današnjeg vremena, konflikte, obiteljske odnose, manjak samopouzdanja, ciljeva... Nadamo se da ćemo kroz ovu kolumnu inspirirati sve vas koji nas pratite u pronalaženju kreativnih rješenja životnih problema. Svoje nedoumice, konfliktne situacije u kojima se nalazite i dileme šaljite na mail cafenervoza@24sata.hr. Kratki opis trenutne životne situacije i okolnosti u kojima se problem stvorio mnogo bi značili za kvalitetno rješenje problema. Odgovaramo svaki ponedjeljak, a više informacija o toj tematici pronađite na stranici Centar uspjeha

Poštovana,

Ovaj kaos što je danima u mojoj glavi jako me zabrinuo i mislim da je krajnje vrijeme da se to riješi kako god...

U idiličnom partnerskom odnosu sam već 11 godina. To znači da je on brižan, pun razumijevanja i pasivan, a ja vatra, prepuna energije, izrazito kreativna, majka Tereza... Sve se nadopunjavalo, on mi nabaci ideju - ja je ostvarujem. Naravno nema nemogućeg, potrošim se i onda zajedno uživamo u uspješnom ostvarenju (materijalnom, poslovnom ili prijateljskom pothvatu). Na moju inicijativu, organizaciju i djelovanje sve se radilo i gradilo, kupovalo i putovalo, ma baš uživalo. Onda je došlo pitanje vjenčanja jer smo zajedno živjeli nekih 7, 8 godina. Nekako sam pristala. Naravno sve sam sama organizirala do detalja i odradila. 

Nakon dvije godine - pitanje djece. Srednjih godina smo i već u rizičnoj fazi. Uz to, on se liječio godinama zbog neplodnosti, no mene to nije opterećivalo jer sam cijeli život mislila da ako dođe do toga da ću posvojiti. Za njega je to bio bauk. Bila sam razočarana što tako misli ali dani idu, dobro nam je, a onda gle situacije - u užoj obitelji se posvoji pa je to onda i njemu odjednom ok. Pomalo mu počinjem predbacivati da je škrt, sebičan na stvarima koje nas okružuju i vežu, a sve više dižem galamu što mi više ne pomaže kao prije u kućanstvu. Inače, ako se nešto pokvari ja popravim. Iako ne znam raditi te stvari. Zato sam u stanju danima čitati i pokušavati dok ne popravim, bila to voda, plin, lijepljenje pločica, krečenje, gipsanje, šarafljenje ili bojanje. On za to vrijeme mirno i bez grižnje savjesti sjedi, pijucka kavicu i čita...

Tad slijedi uvertira za posvajanje. Tražim da mi ozbiljno obeća da je sposoban za takvu odgovornost i da je možemo podijeliti, što ozbiljno obeća, a ja mu povjerujem. 

Obradi me, odvede u centar i onda opet ja sve godinu dana odrađujem, zvanje, pisanje... Dođe anđeo u kuću, dijete predobro, ima 4 godine. Muž u početku dobro, ali ga je kratko držalo pa se sjetio da je prije na moje nagovaranje krenuo na skupi doktorat u drugom gradu. I eto tako on sad predan učenju jer posao (koji sam mu sredila) gdje treba ići stepenicu dalje čeka taj papir, pa on više ni za što nema vremena. Tako da ja preuzimam sve na svoja leđa, a njegova jedina obveza je otići po dijete u vrtić. 

To doista obavi, a ujutro ga oboje odvedemo. Ponekad poludim jer kaže da se igra s malim, a zapravo on leži u njegovoj sobi, a dijete se samo igra. Ili ga odvede svojoj mami. I tako smatra da je svoju "kvotu" odradio. Komunikacija na poslu, koja je savršena, doma "ne prolazi", pa se prepustim emocijama. 

Možda sam nestabilna za ovakvu situaciju pa mi treba vremena za prilagodbu, no trenutno mi je u glavi pakao. Znam da me izdao, nije održao obećanje i to jako boli. Počele su teći gorke suze kad sam sama i najradije bih da nestane iz mog vidokruga. Da ga ne moram gledati za stolom... Nježnosti? Ma ne bih hvala, čak ni da se u prolazu dotaknemo. Šutnja mi odgovara i mislim da mogu da bih kao lav riknula do svemira.

Bojim se da je kod mene ljubav jednostavno nestala i da ću onda okrenuti leđa svemu i iznova sve promijeniti. Ali za to stvarno nemam snage. Krah sam već jednom proživjela, izdaju, prevaru, fizičko maltretiranje... Rješenje kojeg se bojim je prijedlog za rastavom braka. On bi naravno, uz podršku obitelji, ispao tužni i neshvaćeni brižni otac, a ja sama u borbi sa životom i djetetom. 

Nisam preuveličala svoju odgovornost, nisam si dodala ni jednu riječ koja bi mene veličala. Treba mi pomoć. Molim vas. Svako dobro!  

Lav bez glasa

Odgovor: Prije velikog koraka...

Draga Lavice, u pravu ste, vrijeme je za promjenu. Čitajući vaše pismo prvo što mi je palo na pamet bilo je "mora da je ova žena premorena od ovoliko akcija i nošenja svega na svojim leđima". Čini mi se da vam je iscrpljenost i razočaranje ubilo ili sakrilo ljubav koju imate prema svom suprugu. Otići možete uvijek. Pitanje je što ste o sebi, o partnerstvu i općenito životu naučili iz braka iz kojeg izlazite? Važno je odgovoriti na ovo pitanje kad napuštate vezu, kako idući put ne biste ponavljali iste greške. Ako idete u novi početak, prisjetite se da negdje u sebi ipak imate svoju lavlju snagu. Možda ste sada preumorni da bi je osjetili u punom intenzitetu. Ako ipak odlučite suprugu dati još jednu šansu, evo što vam predlažem: želite li da se on promijeni, kao i cjelokupna situacija, morat ćete promjenu započeti od sebe. 

Pomiješane uloge u braku

Iako ste u konfuziji, meni se stvar čini poprilično jednostavna. U ovoj "bračnoj igri" vaš suprug je žrtva i pasivni patnik, a vi čista suprotnost: pokretač i heroj. Iz ovih oprečnih uloga nastaje neusklađena podjela odgovornosti, nejednako poduzimanje akcija, nerazumijevanje i sve što je pošlo naopako. On ne želi (ili ne može) ništo, a vi možete baš sve. On predloži, vi napravite. On poželi posao, vi mu sredite taj posao. Tko je tu lav, a tko lavica?

Kako je do ovoga došlo ne znam, ali evo kako mi se čini da stvari stoje sada. Dok vi preuzimate sve na svoja leđa, nisam sigurna ponašate li se prema svome mužu kao majka ili kao muškarac? Ako ste u ulozi majke (Tereze ili Courage), onda njemu ništo drugo ne preostaje nego da uđe u ulogu bespomoćnog djeteta i sve prepusti vama. U toj igri on je Petar Pan, vječiti dječak: zaigran, bezbrižan i neodgovoran. Ako ste u ulozi zahtjevnog muškarca, onda on može ući jedino u ulogu žene (brižan je i neshvaćen, kao što u pismu kažete). 

Ples partnera: jedan inzistira – drugi se povlači

„Ako uvijek stvari radimo na isti način, dobivat ćemo uvijek isto.“

Vjerujem da biste htjeli da se vaš muškarac pokrene, ali dok čitam ovo pismo imam dojam da on ni nema pravi razlog da se trgne i preuzme dio posla budući da sve radite umjesto njega. Jedno je sigurno, ako vi promijenite ponašanje, promijenit će se i vaš suprug. U kojem smjeru će se promjena odviti, to ne znam, ali svaka promjena je bolja od ovog stanja.

Neke žene su malo pretjerale: nekad su držale tri ugla kuće, a sad ih drže valjda šest; i one koje treba i koje ne treba. 

Vaš partnerski ples izgleda ovako: što vi više inzistirate da on napravi stvari, da razgovarate, što ste više aktivniji, što više koračate "prema" njemu - to vaš suprug više uzmiče i povlači se te je sve pasivniji. 

Zašto se vaš suprug povlači u pasivnost, ne znam. Možda je to njegova uloga koju nosi iz svoje primarne obitelji. Možda je kao mali bio neprestano kritiziran pa je naučio da je za opstanak najbolje povlačenje. Bez obzira na njegovu prošlost, vjerujem da mu sada nije lako biti uz tako sposobnu, svestranu i energičnu ženu. Možda uspoređuje (svjesno ili nesvjesno) svoje snage s vašima pa ima dojam da vam nije ravan i da nema šanse nečim se istaknuti. A možda se boji neuspjeha pa se i ne usudi nešto napraviti, posebno kad zna da biste vi to bolje uradili.

Ljudi se mijenjaju kad osjete da ne moraju, kad promjena dolazi iz slobode izbora, a ne vanjskog pritiska. Da bi on krenuo "naprijed" u akciju, vi trebate napraviti korak unatrag. To znači promijeniti fokus s njega na sebe. Da bi zadatak bio teži (ali i uspješan) promjenu trebate učiniti radi sebe, a ne radi njega. U partnerskim odnosima nekako uvijek dođemo na to da od partnera stalno nešto tražimo i zahtijevamo: više mi pokazuj ljubavi, pažnje, više se aktiviraj u kući, budi pažljiv/ija, budi više seksi…Istovremeno nam je teško dati ili učiniti nešto za partnera, tek tako iz ljubavi - i da zauzvrat ne očekujemo nešto za sebe. 

Muški i ženski princip u nama

Svi u sebi imamo mušku i žensku stranu. Carl Gustav Jung, švicarski psiholog i psihijatar nazvao ih je Anima (ženski princip u muškarcu) i Animus (muški princip u ženi). Muški princip je aktivnost, borbenost, prodornost, pokazivanje agresije… Ženski principi su nježnost, toplina, brižnost, pokazivanje slabosti… Iz vašeg pisma se čini da je muški princip u vama - Animus, u punoj snazi i uvijek spreman. 

Kako je vaš život išao u smjeru da vi postanete lavica, ne znam. Jesu li vaši roditelji od vas očekivali uvijek najbolje, a osrednje je bilo kažnjavano? Možda ste odrasli u obitelji u kojoj nije bilo dovoljno osjećaja sigurnosti pa sada i dalje pokušavate preuzeti kontrolu nad životom, kako bi izbjegli kaos. Možda ste trebali "zaslužiti" ljubav i pažnju roditelja na način da budete uvijek snažna, hrabra osoba. Možda je pokazivanje slabosti u vašoj obitelji tabu tema.

Kako god da je bilo u prošlosti, čini se da teško priznajete slabost i prepuštate kontrolu drugima ili jednostavno životu. Vaš je zadatak sada: upoznati i probuditi Animu, ženski princip u sebi.

Koliko kuteva kuće žena treba držati?

Ako vi sve preuzimate na svoja leđa, obavljate sve muške i ženske poslove (bilo one konkretne ili psihološke) znači da suprugu ne dajete šansu da preuzme dio obaveza i života na svoja leđa, i bude muškarac u pravom smislu riječi. Formula je jednostavna u teoriji i ponešto zahtjevnija u praksi: da bi vaš suprug ravnopravno sudjelovao u aktivnostima, trebate mu to omogućiti. Imam dojam da on niti ne stigne nešto napraviti, jer vi već uskačete s rješenjem, akcijom, popravkom.

Primijetila sam da većina naših žena preuzima sve više obaveza na svoja pleća. Možda je to zato što smo u procesu emancipacije osjetile svoju snagu u potpunosti i počele je sve više koristiti. No, neke žene su pomalo pretjerale: nekad su držale tri ugla kuće, a sad ih drže valjda šest; i one koje treba i koje ne treba. 

Sve više njih postaju "super-žene", preuzimaju ženske i muške uloge: brižne su majke, domaćice, spremačice, zavodnice, uspješne u poslu, zarađuju, kupuju, popravljaju, organiziraju, mire konflikte u kući, na poslu, bude se noćima kad su djeca mala, odvoze ih, dovoze u vrtić, školu, na razne aktivnosti… popisu nema kraja. Kad takva "super-žena" iz dana u dan dokazuje da može baš sve, kad preuzima sve obaveze na svoja leđa, njenom muškarcu ne preostaje ništo drugo nego da se odmara i zabavlja svojim poslom, hobijima, interesima. 

Evo pitanja koja mi padaju na pamet dok čitam vaše pismo:

  • Kako ste vi sebe doveli do toga da mu sređujete posao, popravljate kad se u kući nešto pokvari, sami organizirate cijeli posao oko vjenčanja, usvajanja djeteta…? 
  • Vjerujete li da bez vaše poduzetnosti, svega ovoga ne bi bilo?
  • Mislite li da vaš suprug može "dovoljno dobro" napraviti sve ono što uradite umjesto njega? 
  • I na kraju, imate li dovoljno povjerenja i strpljenja svom suprugu prepustiti odgovornost za sve poslove koje obavljate umjesto njega?

Sad kad ste dokazali da možete sve, i više od toga - stanite, odmorite se, otpustite kontrolu s uzda života. Što više pokušavamo preuzeti kontrolu nad raznim područjima života, to nam ta kontrola jače izmiče iz ruku. Upoznajte svoju Animu; nježnu, umiljatu ženu, koja se ne boji pokazati svoje slabosti, i koja se ne boji pokazati da treba svog muškarca. Pokažite mu da niste Majka Tereza, već žena koja ne može i ne želi sve sama, i koja ponekad treba svog muškarca. Ako mislite da možete imati dovoljno povjerenja u supruga, počnite se više odmarati i prepuštati mu poslove; bez nadgledanja, ispravljanja, uplitanja. A to znači: kad je suđe prljavo, okrenite glavu, izdržite frustraciju i otiđite u šetnju, odvedite sebe na sladoled, mislite na nešto lijepo, a ne na neoprano suđe.

Naučite se okrenuti sebi

Svoju energiju, vatru i kreativnost okrenite sebi, dajte vašem suprugu mogućnost da stvari radi na svoj način. Kad osjetite umor stanite, delegirajte poslove ukućanima, prijateljima. Ignorirajte čarape na podu, prekoračite ih. Kad vašem suprugu nestane čarapa, oprat će ih sam. Nitko od neuredne kuće nije umro, to je posao bez kraja koji nam svakodnevno oduzima mogućnost da se bavimo aktivnostima koje donose užitak. 

Na vama je "samo" da izdržite frustraciju i da prva ne podignete čarape s poda. Umjesto toga čitajte knjigu, otiđite na masažu, vježbajte opuštanje, otkrijte dokoličarenje… Bavite se svojim doktoratom (a ne suprugovim), svojim napredovanjem, umjetnošću, kuhanjem, plesom, šetnjama, kavama s prijateljima ili što god je vaš interes. Ako mislite da nemate interese, vrijeme je da ih pronađete.

Ovaj zadatak bi vam u početku mogao biti težak i izazovan, no vjerujem da će se višestruko isplatiti. Vaš suprug će dobiti priliku da se iskaže na svoj način, a vi ćete otkriti različite užitke koje život može dati, samo ako ih potražite. Možda će izostanak pritiska i vašeg inzistiranja, kao i nedostatak čistih čaša i tanjura, vašeg supruga potaknuti da opere suđe i da se poigra sa svojim djetetom, umjesto da pored njega leži. 

Na kraju ono najteže: imajte povjerenja da će on napraviti sve kako treba. Možda ne onako kako biste to vi uradili, ali stvari će biti napravljene. Dogovorite sama sa sobom određeni rok za tu probu i na kraju tog razdoblja vidite: što se promijenilo, jeste li zadovoljni? 

Ako se na kraju pokaže da je njemu draža uloga bezbrižnog djeteta koje se isključivo bavi samim sobom, a ne odraslog muškarca, možda je vrijeme da ipak okrenete leđa svemu i nastavite dalje - ovaj put s više mudrosti i kao žena koja malo dijete ima, a "veliko dijete" ne treba. A snaga će se vratiti, to sam sigurna. Trebate se samo malo odmoriti.

Sretno! 

Svoja pitanja šaljite na cafenervoza@24sata.hr

  • Irena Jurjević savjetnica je iz Gestalt terapije, praktičarka Neurolingvističkog programiranja i hipnoze. U sklopu Centra uspjeha vodi individualno savjetovanje i life coaching, partnersko savjetovanje, tematske radionice i grupe za građane, poslovne treninge. Više o Ireni možete pronaći na stranicama Centra uspjeha.

Tagovi: kolumna, irena jurjević, cafe nervoza

Budite naš čitatelj reporter Obrazac
telefon: 01/24-24-242 e-mail: reporter@24sata.hr Sve priče objavljene u tiskanom izdanju nagrađujemo sa 100 do 1000 kuna. Šaljite i na MMS: 099/224-2424, SMS 662024 (1,24 kn za sve operatere).

Zatvori / Otvori toolbar
101 do 10. rođendana