Alternativna povijest rata: Nacisti su okupirali London

OCJENA: 3/5

Britanija je izgubila zračnu bitku i Nijemci su je okupirali. Siječanj je 1941. godine, Amerikanci još nisu ušli u rat - ni u stvarnoj povijesti ni u ovoj alternativnoj (napad na Pearl Harbour bio je 7. prosinca 1941.), nije se dogodio napad na Sovjetski savez, koji je u stvarnoj povijesti počeo 22. lipnja 1941. godine.

U Londonu se priprema tjedan Njemačko- sovjetskog prijateljstva i gostovanje maršala Žukova. Buckinghamska palača, Parlament i Big Ben ukrašeni su nacističkim zastavama (u stvari, svastike su na svakom koraku). Winston Churchill je strijeljan, navodno je streljačkom vodu pokazao V za victory, a u Londonu djeluje sporadični i slabi pokret otpora. Sjever Britanije još nije okupiran, no ostaci vojske i stanovništvo tamo žive u groznim uvjetima...

To je ukratko premisa BBC-jeve mini- serije od pet epizoda “SS-GB” nastale prema istoimenom romanu Lena Deightona objavljenom 70-ih, koja se od 19. veljače prikazuje svake nedjelje na BBC-ju, odnosno dan kasnije na Pickboxu.

Moram priznati da me je zaintrigirala već sama činjenica da je serija snimljena po romanu pokojnog Lena Deightona, jednog od trojice, kako tvrde kritičari, stupova britanskog špijunskog romana, uz Iana Fleminga i Johna Le Carrea. Doduše, ja bih ovom trojcu dodao i četvrti, možda najjači stup, a to je Graham Green. Inače, krajem osamdesetih na zagrebačkoj je televiziji išla serija “Gem, set, meč”, hladnoratovski špijunski triler nastao prema trilogiji Lena Deightona o Bernardu Samsonu, a našoj je publici, ako ne po toj seriji i knjigama, poznat i po filmovima o špijunu Harryju Palmeru (glumi ga Michael Caine).

Za razliku od Flemingovih špijuna s plemićkim pedigreom i Le Carréovih agenata iz srednje klase, s Oxbridga, Deighton s Harryjem Palmerom uvodi u špijunski svijet tipa iz radničke klase, koji se podjednako brine o tome hoće li mu priznati putne troškove, koliko i o zavjeri koju trenutačno otkriva.

To mi je davalo do znanja da serija neće biti puko palamuđenje u stilu što bi bilo da je bilo, nego ozbiljan triler kojem je alternativna povijest tek atraktivna pozadina. Nažalost, prve dvije epizode nisu u potpunosti opravdale tu pretpostavku, iako druga epizoda daje naznake da bi, kako serija odmiče, stvari mogle ići nabolje.

Naime, redatelju i scenaristima očito je jako važno istaknuti apsurd i šok da Britanijom vladaju nacisti, stoga su na svakom koraku svastike i crvene nacističke zastave. No sama atmosfera koju serija gradi (barem u početnim epizodama) ne budi nikakvu stravu, neizvjesnost i paranoju zemlje pod nacističkom okupacijom, kao što naziv “SS-GB” sugerira. Čak su i njemački gospodari nekako prijateljski raspoloženi raspoloženi u stilu, eto nismo mi htjeli ni rat niti to da vas okupiramo, za sve je kriv onaj Winston Churchill.

Doduše, u studenom 1941. još se relativno malo znalo o užasima nacističke vladavine, a pravi razmjeri holokausta i Auschwitza nisu se mogli ni zamisliti (iako je već 1941. godine poljski oficir i član pokreta otpora Witold Pilecki dobrovoljno ušao u Auschwitz kao zatvorenik i slao izvještaje pokretu otpora, koji je to dalje prosljeđivao saveznicima). Užas okupacije Britanije i nacističke vladavine više se očituje u dva sitna detalja nego u svim svastikama koje je redatelj povješao po Londonu.

Prvi je hrpa žutih zvijezda koje tajnica Sylvia Manning (ljubavnica glavnog junaka, inspektora Scotland Yarda Douglasa Archera) pronalazi u uredu u Scotland Yardu. A drugi detalj je ispitivanje Archerova sina može li mu nabaviti značku Gestapoa ili SS oznaku ili značku njemačke vojne policije, kako bi se mogao hvaliti dečkima u školi.Drugi problem serije je u glavnom junaku, točnije u izboru glavnoga glumca. Douglas Archer je najbolji detektiv Scotland Yarda, a policija je, iako pod njemačkom kontrolom, neutralna.

Pokretom otpora bavi se Gestapo, Luftwaffe i SS, a Scotland Yard istražuje, recimo to tako, običan kriminal. Ubojstvo antikvara, koje Archer istražuje, povezano s pokretom otpora, ali i čudnim medicinskim pokazateljima (neki novi bojni otrov?) izaziva hitnu reakciju Berlina, koji u London šalje SS-ovca Hutha s najvišim ovlastima koji Archera, unatoč političkoj neutralnosti, stavlja pod svoju komandu, što Archerove argumente kako ne radi za okupatore “jer on samo čuva najvažniju britansku stvar - vladavinu zakona, a Nijemci će prije ili poslije otići” baca u vodu.

Lik Archera, kojem je supruga poginula u zračnim napadima, koji je između kolaboracije i pokreta otpora, između cinika i idealista, nažalost glumi Sam Riley. Nije problem u glumcu, nego u načinu na koji redatelj želi izgraditi lik, nešto poput tvrdokuhanih noir detektiva detektiva - Phillipa Marlowa, Sama Spadea, Mike Hummera..., a te su dečke glumili frajeri poput Humphreyja Bogarta, Roberta Mitchuma, Stacyja Keacha i sličnih, a ne neki blijedi mlakonja kojemu bi više odgovarala uloga u “Sumrak sagi”. Njegov hrapavi šapat, kakvim valjda govore noir detektivi čije su glasnice uništili viski, cigarete bez filtera i fatalne žene, dodatno naglašava suprotnost između njegove fizičke pojave i uloge koju glumi.

Sušta suprotnost je Nijemac Huth (njemački glumac Lars Eidinger), koji je u nekoliko sekundi te bez očekivanog karikiranja i preglumljavanja dočarao svu robotsku, hladnu, beskrupuloznu, brutalno učinkovitu i stravičnu svemoć SS istražitelja. Općenito sporedni likovi, sve sami odlični karakterni britanski glumci, izvlače seriju.

Ipak, preko oba nedostatka relativno se lako može prijeći jer serija je vrlo solidna (problem je, ustvari, u tome da je uz malo truda mogla biti odlična). Alternativna povijest svakako je jako intrigantna stvar u svijetu u kojem sve više vladaju alternativne činjenice (doduše, u Hrvatskoj se alternativna povijest i alternativne činjenice često spajaju u jedno, jer se alternativnom povijesti često bave “pravi” povjesničari i političari, a ne pisci).

Doduše, britanski mediji seriju povezuju s Brexitom i EU kojom, politički i ekonomski, dominira Njemačka, no ja ne bih rekao da je to razlog snimanja serije. Prije će biti dobar predložak autora koji je često ekraniziran te uspjeh Amazonove serije “Čovjek u visokom dvorcu” (The man in a high castle), koja se također bavi alternativnom poviješću, događa se 60-ih, u kojoj su Njemci i Japanci dobili rat, okupirali i podijelili SAD. “Čovjek u visokom dvorcu” nastao je prema romanu kultnog ZF pisca Philipa K. Dicka (nadam se da ne moram objašnjavati o kome je riječ), a snimljena je već druga sezona.

Također, svojedobno je HBO snimio film “Fatherland” (prema romanu Roberta Harrisa) s Rutgerom Hauerom u glavnoj ulozi u kojoj su Nijemci također dobili rat, točnije nisu ga izgubili, i sad panično pokušavaju sakriti što se dogodilo sa Židovima i uspostaviti trajni mir sa SAD-om. U sve tri serije alternativni svijet je pažljivo izgrađen i intrigantan, kostimografija i scenografija fenomenalni, no svaka od njih ima problem što nijedna alternativna povijest, kako god je prikazali, ne može izgledati dovoljno stvarno i krvavo kao prava povijest.

Serija na BBC-u One i Pickboxu.