Iskonsko lice pirata prikazano je u mračnoj seriji 'Crna jedra'

Oni koji nisu gledali ‘Crna jedra’ neka si dopuste da pogledaju dvije-tri epizode i bit će zauvijek navučeni

OCJENA: 4/5

Tko očekuje jeftinu verziju “Pirata s Kariba”, kapetana Jacka Sparrowa i vesele gusare duhove, šaljive mačevalačke dvoboje i mitska čudovišta iz dubina, neka ne pali ovu seriju jer čekaju ga pravi, tvrdokorni, krvavi pirati - pohlepni, pohotni, nemilosrdni i nadasve zabavni.

Serija prati događaje prije onih opisanih u najpoznatijoj knjizi o piratima “Otok s blagom” Roberta Luisa Stevensona (ako slučajno netko nije čuo za Stevensona i “Otok s blagom”, treba reći da je on napisao i drugu kultnu knjigu “Doctor Jekyll i mister Hyde”), koja je ekranizirana valjda milijun puta, od filmova, serija, crtića pa do “Muppet Showa”.

Dapače, “Crna jedra” posuđuju neke Stevensonove likove - Long John Silvera (koji je doduše u prve dvije sezone samo John Silver, kasnije će postati Long) i kapetana Flinta te ih miješa sa stvarnim, povijesnim, piratima, poput Charlesa Vanea, Crnobradog (stvarno ime Edward Teach) itd.

Prva povijesna knjiga o gusarima - “Opća povijest pljački i ubojstava najozloglašenijih pirata” - nastala je odmah nakon njihova zlatnog doba, 1724. godine, i napisao ju je netko tko se potpisao kao kapetan Charles Johnson (sumnjiči se, između ostalih, da joj je autor Daniel Defoe, pisac lektirnog “Robinsona Crusoea”) i bila je neviđeni bestseller 18. stoljeća te ostala kao jedan od najvažnijih povijesnih izvora sve do danas.

Iako, gledano znanstveno, knjiga je nešto između povijesti i avanturističkog romana, nešto poput knjiga o odmetnicima s Divljeg zapada koje su nastajala tijekom njihova života i neposredno poslije smrti. Točne su u smislu da opisuju stvarne povijesne ličnosti te, većinom, stvarne povijesne događaje, ali ujedno podilaze publici gladnoj egzotike, krvi i slobode. Nešto poput današnjih filmova koji se bave povijesnim događajima ili dijela hrvatskih medija koji se drže maksime “nećemo dopustiti da nam nekoliko činjenica pokvari odličnu priču”. Ta knjiga, kao i “Otok s blagom”, glavni je uzor svih filmova, serija, knjiga, ali i znanstvenih istraživanja na temu pirata. Pa tako i ove odlične serije.

Serija se vrti oko sedam glavnih likova - kapetana Flinta i Long John Silvera (likovi iz “Otoka s blagom”), kapetana Charlesa Vanea (stvarni pirat koji je završio na vješalima), pirata Jacka Rackhama (stvarni pirat, završio na vješalima), piratkinje Anne Bonny (stvarna ličnost), Eleanor Guthrie, unuke guvernera i glavne trgovkinje u Nassau, što će reći šefica, Max, prostitutka koja voli žene te se probija do šefice bordela i sive eminencije otoka. Iako se ispočetka čini da će se serija vrtjeti oko lova na blago nasukanog broda, koje je iz južne Amerike voženo u Španjolsku (Engleska i Španjolska u to su doba bile najjače pomorske sile), ustvari je riječ o borbi za luku Nassau na Bahamima, koja je u rukama Britanije, i osnivanje piratske republike (koja je uistinu postojala i trajala 4-5 godina).

Čini se da sama radnja i broj likova čini seriju teškom za praćenje, no nije tako, prvenstveno zahvaljujući fantastičnom scenariju koji se s jedne strane drži gotovo naturalističke realnosti, a s druge strane slijedi recept sapunica s milijun zapleta, podzapleta i preokreta. No kad bi sapunice izgledale tako, ozbiljnih serija ne bi ni bilo. S druge strane, čitava je stvar dodatno laka za praćenje (čas se zaljubljuješ u jednog lika i navijaš za njega, čas u drugoga) i zbog fantastičnih glumaca, mahom kazališnih i televizijskih, pokupljenih najvećim dijelom iz Engleske, Australije i Kanade.

Također scenarij je nemilosrdan. Nema tog junaka i lika koji nije podvrgnut najokrutnijoj sudbini i ako to logika nalaže, ubijen (uostalom kao u “Igri prijestolja”, a dio redatelja i scenarista “Crnih jedara” radio je i na “Igri prijestolja”). Uz to, tu je vrlo, vrlo okrutno nasilje, onakvo kakvo je stvarno bilo, brutalne bitke brodova, dvoboji kuburama, sabljama, sjekirama, vrlo vješto koreografirane i režirane, što nije ni čudo jer jedan od redatelja je hollywoodski kaskaderski veteran Steve Boyum, koji se okitio filmovima poput “Apokalipsa danas”, “Istinite laži”, “Beskrajan dan”, “Predator”...

No iako su bitke i nasilje prilično eksplicitni, seks u seriji je još eksplicitniji, a tu stvarno ima svega: od menage a trois do lezbijskog i gay seksa. Namjerno to napominjem jer je jedna druga piratska serija “Ukrštene kosti” s prvoligaškim glumcem Johnom Malkovichem propala nakon prve sezone. Nije ni čudo, NBC-jeva pravila su prepuritanska za punokrvne pirate gladne krvi, seksa i zlata.

No najveća vrijednost serije je točan prikaz pirata, života i ratovanja na moru. Ne, nije to bila razularena banda željna krvi, pirati su bili poprilično demokratski ustrojena organizacija, a govorimo o dobu kad je trgovina robljem bila jedna od glavnih ekonomskih djelatnosti, sa stanovišta demokracije, praktički kamenom dobu.

Kapetana se poštovalo samo tijekom bitke, tad je njegova riječ bila zakon, na kopnu i tijekom mirne plovidbe njemu bio je ravan vođa posade. I jednog i drugog birala je sama posada, a isto tako ih i smjenjivala, obično ih skrativši za glavu, jer jao si ga onom kapetanu koji je imao dva, tri slabija ulova. Za to se gubi glava, jer život na moru je okrutan, primjerice nakon nekoliko dana plovidbe i voda se pokvari, uostalom to je bio glavni razlog zašto se miješala s rumom, jer je bila pokvarena.

Dakle, kapetan koji nekoliko puta ulovi slab plijen, a plijen se dijeli na jednake dijelove, smijenjen je po kratkom postupku. I sad vi meni recite da pirati nisu bili demokrati, puno veći od ovih u Hrvatskoj, tu se direktor šeće od tvrtke do tvrtke, uništavajući sve pred sobom, niti kome odgovara niti s ikim dijeli plijen. Ustvari možda i dijeli plijen s nekim, ali sigurno ne s posadom, odnosno radnicima.

No pustimo mi Hrvatsku, gdje su pirati sitne ribe prema menadžerima banaka, državnih poduzeća ili kakvog dobro uhljebljenog pomoćnika pomoćnikova pomoćnika kakvog ministra, i vratimo se seriji. U tijeku je četvrta sezona (prethodne tri također su na Pickboxu i blago sretnicima koji ih još nisu gledali, slijede im sati i sati čistog televizijskog užitka) i stvari su se zakomplicirale do krajnjih granica. Što je dobro, jer sumnjam da će se do kraja četvrte sezone raspetljati kako treba, a to znači da slijedi i peta sezona, što je fantastično. Oni koji još nisu gledali “Crna jedra” neka si dopuste luksuz da pogledaju dvije-tri epizode i bit će trajno i zauvijek navučeni na seriju koja je sa svakom epizodom i sezonom sve bolja i bolja.

Serija je dostupna na Pickboxu i Starzu.