Izdao je prijatelje i stvorio neke od najvećih filmskih zvijezda

Došao je u Ameriku davne 1913. kao imigrant, a sredinom 20. stoljeća postao je jedno od najvećih imena filmske i kazališne režije. Rođen je kao Elias Kazanjoglou u Konstantinopolisu, odnosno današnjem Istanbulu, a kada je imao samo četiri godine, sa svojim roditeljima otplovio je u Ameriku. Njegov otac bio je prodavač sagova, pa se obitelji odlučila zaputiti u 'obećanu zemlju'.

Iako se od njega očekivalo da će se baviti tepisima, Elia Kazan je odlučio krenuti u potpuno drugom pravcu. Pohađao je školu u Massachusetsu, a nakon nastave gledao bi filmove. Postao je fasciniran tom umjetnošću, a inspirirala ga je ruska kinematografija.

Za mladog Elia filmska režija činila se kao neostvarivi san. Dugo je razmišljao kako se uključiti u umjetničke krugove, pa se pridružio 'Group Theatreu' gdje se okušao  kao glumac. Tamo je radio svoje prve kazališne korake, a ubrzo je počeo režirati predstave i postao jedan od najtraženijih umjetnika na Broadwayu.

Osim što je sanjario da postane redatelj, Kazan je još od školskih dana maštao o djevojkama iz 'više klase'. Mlade Amerikanke ovaj tamnoputi Grk isprva nije interesirao, no zanimanje za njim je poraslo otkako su počeli prvi angažmani u kazalištu.

Četrdesetih godina postao je pristaša komunizma, što ga je kasnije umalo koštalo karijere. Bio je član partije nešto više od godine dana. Počeo se osjećati izdanim zbog Staljinovog okrutnog režima, ali i ideološke rigidnosti ostalih komunista. Partija je pokušala utjecati na odluke kazališne grupe što je Kazana posebno smetalo.

U doba najveće slave, doveden je pred Odbor za protuameričke aktivnosti gdje je morao svjedočiti i priznati da je bio član Komunističke partije. Iako je isprva odbio dati imena ostalih bivših članova, to je kasnije učinio zbog pritiska studijskog menadžmenta. Oni su mu naredili da surađuje s Odborom kako ne bi izgubio publiku. Elia je izgovorio neka imena, a ovaj incident ostavio je neizbrisiv trag u njegovom životu i karijeri.

U New Yorku je osnovao 'Actors Studios' i zamijetio Marlona Branda. Ubrzo  ga je angažirao u filmskoj adaptaciji kazališnog komada 'Tramvaj zvan čežnja' gdje se glumac sprijateljio s Vivian Leigh. Ostvario je zapaženu ulogu i postao miljenik Kazana, ali i ženske publike. Brando je igrao u Elijinom ostvarenju 'Viva Zapata!' i 'Na dokovima New Yorka' te postao jedan od najlegendarnijih glumaca svih vremena.

Glumac kojeg je također otkrio Kazan je James Dean. Zapazio ga je nakon više manjih uloga te ga angažirao da glumi glavnog lika u filmu 'Istočno od raja'. Od mladog glumca napravio je zvijezdu i idola mnogih adolescenata u to vrijeme. Njegova karijera završila je automobilskom nesrećom u kojoj je stradao.

Elia Kazan ženio se tri puta. Njegova prva supruga bila je dramaturginja Molly Day Thatcher. Bili su zajedno do njene smrti, a imali su dva sina i dvije kćeri. Njegov drugi brak s glumicom Barbarom Loden trajao je od 1967. do njene smrti 1980. godine, a imali su jednog sina. Treći put se ženio za Frances Rudge, a bili su u braku sve do njegove smrti 2003. godine. Kazan je volio žene te je ljubovao na setovima. Na njega su 'pale' najveće ljepotice 20. stoljeća, pa je tako zaveo Vivian Leigh, ali i Marilyn Monroe.

Sam Elia izjavio je kako je razdoblje nakon afere s Odborom za njega bilo najplodonosnije. Stvarao je filmove za svoju dušu, a najdraži film koji je snimio je 'Amerika, Amerika'. Ne može se reći da je autobiografski, ali više je nego očito da je u njega unio dio svog života. Prikazao je odlazak u Ameriku, a rekao je kako ga je posvetio svom ujaku.

Stvorio je Hollywood kakvog danas poznajemo, a da nije bilo njega, možda ni ne bi bilo velikih redatelja kao što su Martin Scorsese, glumaca kao što je bio Brando te filmova kao što su 'Kum' i 'Taksist'. Režiseri su učili od Kazana i pratili su njegovu ljubav prema filmskoj industriji. Naučio ih je da je najvažnije biti drugačiji i eksperimentirati, a Scorsese koji se upravo zbog njega počeo baviti režijom rekao je: 'Njega možeš ili voljeti ili mrziti, nema druge'.

Ta rečenica dobila je puno značenje tog trenutka kada mu je zajedno s Robertom De Nirom uručio nagradu za životno djelo na dodjeli Oscara 1999. godine. Pola dvorane zajedno s Meryl Streep, Warrenom Beattyjem, Helen Hunt i Kurtom Russelom zadovoljno je pljeskalo, a druga polovica među kojima su Nick Nolte i Ed Harris nije pomakla prstom. To je bio njegov treći, 'najveći' i posljednji kipić koji je primio. Dotad, dobio je Oskara za 'Pinky' i 'Na dokovima New Yorka'. Redatelj koji je podijelio Hollywood umro je od starosti, na današnji dan prije 13 godina, u 94. godini života.